| Abstract | Glaukom je bolest vidnog živca do koje najčešće dolazi zbog povišenog intraokularnog tlaka (IOT). Uslijed propadanja vidnog živca i mrežnice nastaju ireverzibilni ispadi u vidnom polju koji mogu progredirati sve do sljepoće. Povišeni IOT najčešće je rezultat pretjeranog stvaranja ili nedovoljne reapsorpcije očne vodice. Glaukom se dijagnosticira mjerenjem IOT-a, pregledom iridokornealnog kuta, vidnog živca i vidnog polja. Klasifikacija ove bolesti postavljena je prema etiologiji i dobi. Osim primarnih kongenitalnih oblika i glaukoma dječje dobi razlikujemo glaukome otvorenog i zatvorenog kuta, a ova dva posljednja još dijelimo prema tome jesu li nastali primarno ili su sekundarizam neke druge patologije. Prvotna terapija je najčešće medikamentna, a glavni lijekovi za snižavanje IOT-a su analozi prostaglandina, β-blokatori, inhibitori karboanhidraze i α2-selektivni adrenergični antagonisti. Laserski zahvati koji su u primjeni su laserska iridotomija, trabekuloplastika, iridoplastika i ciklofotokoagulacija. Glaukom se kirurški može liječiti penetrirajućim i nepenetrirajućim operacijama. Trabekulektomija je najčešće korištena metoda, a osim nje u skupinu penetrirajućih pripada i trabekulotomija. U navedenima je ponekad opravdano koristiti antimetabolite kako bi se prevenirala nepoželjna cikatrizacija. Treba imati na umu moguće komplikacije kao što su pupilarni blok, prekomjerna filtracija, maligni glaukom, neuspješna filtracija, istjecanje očne vodice iz filtracijskog mjehurića i upale (blebitis i endoftalmitis). Unatoč navedenima, trabekulektomija najčešće vodi adekvatnoj regulaciji IOT-a. Nepenetrirajuće operacije su duboka sklerotomija, viskokanalostomija, kanaloplastika i trabektomija. Katkad kirurgija glaukoma uključuje implantaciju premosnica ili mini-premosnica koje smanjuju učestalost nekih postoperativnih komplikacija. Kako bi se izbjegla operacija u dva akta, ponekad je opravdano istodobno operirati glaukom i kataraktu. |
| Abstract (english) | Glaucoma is the disease of the optic nerve, which is mostly caused by the elevated intraocular pressure (IOP). An irreversible damage to the visual field, which can eventually result in blindness, occurs due to deterioration of the optic nerve and retina. Elevated IOP is most often the result of either the increased production or decreased outflow of aqueous humour. Glaucoma is diagnosed by measuring the IOP and examining the iridocorneal angle, the optic nerve and the visual field. The disease is classified according to etiology and age. In addition to primary congenital forms and infantile glaucoma, primary angle closure glaucoma and primary open-angle glaucoma are differentiated, including a subdivision of the latter two according to whether they have occurred as a primary disease or whether they are a secondary occurence of another pathology. Usually, the initial therapy includes medication and the main medicines for lowering the IOT are prostaglandin analogs, β-blockers, carbonic anhydrase inhibitors and α2-selective adrenergic antagonists. Laser surgeries that are in use include laser iridotomy, trabeculoplasty, iridoplasty and cyclophotocoagulation. Glaucoma can be surgically treated by penetrating and non-penetrating procedures. In addition to trabeculectomy, which is the most commonly used method, trabeculotomy is also a penetrating procedure. When using them, it is sometimes justified to use antimetabolites to prevent undesired cicatrization. However, possible complications such as pupillary block, excessive filtration, malignant glaucoma, unsuccessful filtration, leakage of aqueous humour from the filtering bleb bubble and inflammations (blebitis and endophthalmitis) should be borne in mind. Nonetheless, trabeculectomy usually leads to adequate IOT regulation. Non-penetrating procedures are deep sclerotomy, viscocanalostomy, canaloplasty and trabectome surgery |
