| Abstract | Porođajni bolovi predstavljaju neugodno tjelesno i emocionalno iskustvo, s mogućim dodatnim neželjenim posljedicama (primjerice, hiperventilacijom, hipoksijom, vazokonstrikcijom i povišenjem krvnog tlaka rodilje, i smanjenjem oksigenacije tkiva ploda,). Važna je uloga bola kao izvora emocionalnog stresa, odnosno potencijalne psihološke traume.
Nefarmakološke metode liječenja boli koriste se od davnina, a danas su relativno popularni masaža, TENS, rodiljino aktivno zauzimanje i promjena položaja, aromaterapija, akupunktura, hipnoza, tehnike opuštanja disanjem, lokalna primjena topline ili hladnoće, hidroterapija, injekcije sterilne vode, biofeedback i audioanalgezija. Uglavnom se temelje na distrakciji, smanjenju neugodnih senzacija ili povišenju razine ugode. Prema dosadašnjim studijama, učinkovitost ovih metoda je u najboljem slučaju umjerena, ili nedovoljno istražena, te su potrebne daljnje studije. Općenito, smatra se da je rizik od komplikacija njihove primjene za rodilju i novorođenče nizak.
Farmakološke metode uključuju neuraksijalnu analgeziju, pudendalni i paracervikalni blok, inhalaciju dušikova oksidula i sustavnu primjenu opioidnih analgetika. Najučinkovitija je neuraksijalna analgezija (epiduralna i kombinirana spinalno-epiduralna analgezija) i preporučljiva je za zainteresirane rodilje bez kontraindikacija. No, ova metoda je invazivna, nosi određeni (ali predvidivi) rizik od nuspojava, te nije primjenjiva u svih skupina rodilja. Ostale su metode manje učinkovite, te za njih također postoje kontraindikacije i mogućnost nastanka komplikacija. S obzirom na relativnu malobrojnost dosljednih podataka u literaturi o nefarmakološkim metodama, preporuka za njihovu primjenu mora biti individualizirana za svaku pojedinu rodilju, uz stalno praćenje relevantnih izvora, odnosno strategija medicine zasnovane na dokazima. Pri izboru analgezije (farmakološke, nefarmakološke ili kombinacije potrebna je primjerena komunikacija liječnika i rodilje, pružanje potrebnih informacija, ali i poštivanje njezine autonomije. |
| Abstract (english) | Pain in labour is an unpleasant physical and emotional experience with other possible adverse effects (such as hyperventilation, hypoxia, vasoconstriction and elevation of maternal blood pressure, and impaired oxygenation of the foetus). Labour pains may also be a source of emotional stress and psychological trauma.
Non-pharmacologic methods of labour pain management have been used since ancient times. Techniques such massage, TENS, maternal position and movement, aromatherapy, acupuncture, hypnosis, breathing techniques, local application of heat or cold, hydrotherapy, sterile water injection, biofeedback and audioanalgesia are rather popular nowadays. The efficacy of those methods is largely based on distraction, reducing unpleasant sensations or increasing the comfort. According to studies, the effectiveness of these methods is somewhat controversial and not significant. The risk of complications is generally low for both mother and her baby. Pharmacological methods include neuraxial analgesia, pudendal and paracervical block, nitrous oxide inhalation and systemic administration of opioid analgesics. Neuraxial techniques (epidural and combined spinal-epidural analgesia being the usual) are the most effective of all the methods. However, this method is invasive, carries a certain (but predictable) risk of complications, and is not appropriate to all parturients. Other methods have questionable efficacy, contraindications and certain risk of complications.
Given the relative lack of consistent scientific data on non-pharmacological methods, the recommendations for their use must be individualised for each parturient, while relying on evidence-based medicine. When choosing analgesia for labour, good communication between doctors and the woman is needed, as well as providing the necessary information and respecting her autonomy. |
