Abstract | Amebijaza označava infektivnu bolest uzrokovanu amebama, od kojih je za najveći
broj slučajeva odgovorna vrsta Entamoeba histolytica. Postoje i druge vrste roda Entamoeba,
kao npr. E. dispar, E. moshkovskii, E. bangladeshi, koje su komenzali ljudskih crijeva.
Amebijaza je najraširenija u siromašnijim dijelovima svijeta (Afrika, Indija, Srednja i Južna
Amerika). Infekcija E. histolyticom može se prezentirati kao crijevna te izvancrijevna
amebijaza. Crijevni oblik infekcije obuhvaća kliničke entitete poput asimptomatskog
cistonoštva, amebnog kolitisa, amebne dizenterije, fulminantog amebnog kolitisa i ameboma.
Ekstraintestinalni oblik podrazumijeva pleuropulmonalnu amebijazu, apsces jetre, mozga,
slezene, bubrega, kože, uterusa, vagine, endokarditis, perikarditis, peritonitis...
Do dijagnoze amebijaze moguće je doći uz pomoć široke palete dijagnostičkih
metoda: mikroskopijom, serološkom analizom, uzorkovanjem stolice, detekcijom antigena iz
stolice, PCR-om, slikovnim pretragama (ultrazvuk, CT, MR) te izvjesnim novijim metodama
koje još nisu u širokoj primjeni (jednolančane varijabilne probe, luminex analiza, izotermalno
umnožavanje posredovano petljom, TaqMan set za analizu velikog broja gena, PCR nakon
kojeg slijedi sekvencioniranje za detekciju entamebe). Diferencijalno-dijagnostički amebijaza
može nalikovati na crijevne infekcije uzrokovane enterobakterijama ili virusima. Svaki izolat
E. histolyticae treba liječiti amebicidima. Slobodnoživuće amebe ne trebaju ljudski organizam
za opstanak, no ako dospiju u čovječje tijelo, mogu uzrokovati primarni amebni
meningoencefalitis, granulomatozni amebni encefalitis, akantamebni keratitis i dermatitis te
infekcije drugih dijelova tijela. Nužno ih je prepoznati na vrijeme i čim prije moguće početi ih
liječiti. |
Abstract (english) | Amoebiasis implies an infective disease caused by amoebas, from which the biggest
number of cases is caused by the species E. histolytica. There are other species of the genus
Entamoeba, like E. dispar, E. moshkovskii, E. bangladeshi, which are commensals of human
intestines. Amoebiasis is spread among poorer regions of the world (Africa, India, Middle and
South America). E. histolytica infection can be presented as an intestinal and an
extraintestinal amoebiasis. Intestinal form of an infection comprehends clinical entities like
asymptomatic carrier state, amoebic colitis, amoebic dysentery, fulminant amoebic colitis and
amoebomas. Extraintestinal form implies pleuropulmonal amoebiasis, abscesses of liver,
brain, spleen, kidneys, skin, uterus, vagina, endocarditis, pericarditis, peritonitis...
Diagnosis of amoebiasis can be obtained by a variety of diagnostic methods:
microscopy, serologic analysis, stool samples, antigen detection test, PCR, imaging methods
(ultrasound, CT, MR) and certain newer methods which are still not applied widely (singlechain
fragment-variable probes, luminex assay, loop-mediated isothermal amplification,
TaqMan array card, broad-spectrum Entamoeba polymerase chain reaction coupled with
pyrosequencing). As for diferential diagnosis of amoebiasis, it can resemble intestinal
infections caused by enterobacteria or viruses. Every isolate of E. histolytica needs to be
treated with amoebicides. Free-living amoebae do not require a human organism for a
survival, but if they enter a human body, they can cause primary amoebic
meningoencephalitis, granulomatous amoebic encephalitis, Acanthamoeba keratitis and
dermatitis and infections of other parts of a body. It is indispensable to recognize these
clinical syndromes in time and begin a treatment as soon as possible. |