| Abstract | Cilj istraživanja bio je ispitati odnose između intenziteta malokluzije, narušenosti kvalitete života, stava roditelja o potrebi za ortodontskim liječenjem vlastitog djeteta te zahtjeva za ortodontskim liječenjem mlađih adolescenata u Hrvatskoj. Dodatno, provesti validaciju četiri skraćene inačice Upitnika percepcije djece koji mjeri psihosocijalne utjecaje i oralne funkcije.
Uzorak je činilo 287 ispitanika (55% ženskog spola) dobi 11-14 godina. Psihometrijske karakteristike Upitnika percepcije djece analizirane su provjerom valjanosti, pouzdanosti i prikladnosti. Regresijskom analizom istražen je odnos intenziteta malokluzije, spola, narušenosti kvalitete života, stava roditelja o potrebi za ortodontskim liječenjem svog djeteta i zahtjeva za liječenjem mlađih adolescenata.
Upitnik percepcije djece pokazao je zadovoljavajuću valjanost, pouzdanost i prikladnost, regresijske i kraće inačice bolju nego čestične i dulje. Stav roditelja te narušeno emocionalno blagostanje smanjuju direktni linearni odnos stupnja malokluzije i zahtjeva za liječenjem djelujući kao paralelni medijatori (B=0,12-0,33; p<0,001). Oralni simptomi, ograničenja funkcije i društveno blagostanje nisu odrednice zahtjeva. S porastom psiholoških utjecaja malokluzije i stava roditelja o potrebi za liječenjem raste zahtjev. Izgled za zahtjevom adolescenta za ortodontskim liječenjem povećava se 3,1 puta ako roditelj ima pozitivan stav o potrebi za njegovim liječenjem (95% CI 1,5-6,2; p=0,002), 2,7 puta kod visokog intenziteta malokluzije (95% CI 1,3-5,6; p=0,007) te 1,4 puta za svaki skalarni bod narušenosti emocionalnog blagostanja (95% CI 1,2-1,7; p<0,001). Izgled za zahtjevom adolescenta dobi 11-12 godina povećava se 7,7 puta kod pozitivnog stava roditelja (95% CI 2,4-25,1; p=0,001), dok se u dobi 13-14 godina povećava za 4,5 puta kod izraženije malokluzije (95% CI 1,5-12,9; p=0,006).
Postoji visoka varijabilnost razine želje za ortodontskim liječenjem mlađih adolescenata te na nju utječe više posredničkih čimbenika, najmanje stupanj malokluzije. Adolescenti koji osjećaju sram zbog malokluzije te čiji roditelji imaju pozitivan stav o potrebi za liječenjem imat će veći zahtjev. Uloga roditelja je značajnija u ranijoj dobi kada bi mogli biti i važan čimbenik suradljivosti tijekom terapije |
| Abstract (english) | Objectives were to explore relationship between malocclusion severity, impaired quality of life, parental perception of their child's treatment need and orthodontic treatment demand of young adolescents in Croatia. To validate 4 short-forms of Child Perceptions Questionnaire which measures psychosocial influences and oral functions.
A total of 287 subjects (55% female) 11-14 year-olds participated. Psychometric characteristics of Child Perceptions Questionnaire were analyzed for validity, reliability and responsiveness. Regression analysis was used to explore relationship between malocclusion severity, gender, impaired quality of life, parental perception of their child's treatment need and treatment demands in young adolescents.
Child Perceptions Questionnaire demonstrated satisfactory validity, reliability and responsiveness, regression and shorter versions better than item and longer ones. Parental attitude and impaired emotional well-being diminish direct linear relationship between malocclusion severity and treatment demand acting as parallel mediators (B=0.12-0.33; p<0.001). Oral symptoms, functional limitations and social well-being are not determinants of treatment demand. With the increase in psychological influences of malocclusion and the parental attitude, demand increases. The odds for treatment demand increases 3.1 times with higher parental attitude of treatment need (95% CI 1.5-6.2; p=0.002), 2.7 times with malocclusion severity (95% CI 1.3-5.6; p=0.007) and 1.4 times for a scalar point of impaired emotional well-being (95% CI 1.2-1.7; p<0.001). The odds of demanding treatmant in 11-12 year-olds increases 7.7 times if the parent has a high attitude (95% CI 2.4-25.1; p=0.001), and in 13-14 year-olds it increases by 4.5 times with a high degree of malocclusion (95% CI 1.5-12.9; p=0.006).
There is a high variability of adolescents' orthodontic treatment demand. It is influenced by several mediators, least of all malocclusion severity. Adolescents who feel ashamed due to their malocclusion and whose parents have a high perception of treatment need will have higher demand. The role of parents is more significant at an earlier age when they could be important factor in compliance during therapy. |
