Roditeljstvo je važan, izazovan i nadasve odgovoran i težak životni zadatak, posebice za osobe oboljele od psihičkih bolesti. Dosadašnja istraživanja ukazuju na postojanje različitih problema koje ove osobe kao roditelji imaju u nastojanju da budu dobri i odgovorni roditelji unatoč svojoj bolesti. Naše znanje o specifičnim potrebama psihički oboljelih pacijenata koji su roditelji je vrlo ograničeno . Glavni cilj ovog istraživanja bio je istražiti iskustvo roditeljstva kod psihijatrijskih bolesnika koji imaju djecu mlađu od 18 godina. Izvršeno je eksplorativno kvalitativno istraživanje na temelju 20 polustrukturiranih intervjua sa roditeljima koji imaju psihičke smetnje iz kruga afektivnih i anksioznih poremećaja, a koji su u bolničkom i izvanbolničkom tretmanu na Klinici za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra (KBC) Rijeka. Iz tematske analize zabilježenih podataka vezanih za iskustvo roditeljstva zaključujemo da većina roditelja oboljelih od psihičkih poremećaja svoj odnos s djecom opisuje kao načelno dobar i kvalitetan. Također se došlo do zaključka da akutna faza psihičke bolesti dovodi do emotivne i socijalne izolacije roditelja i narušene komunikacije s djecom. Nadalje, uspostavljanje remisije bolesti i usvajanje komunikacijskih vještina se odrazilo pozitivno na roditeljstvo, unatoč tome što psihijatrijsko liječenje nije bilo fokusirano na isto. Rezultati su također pokazali da dio roditelja oboljelih od psihičkih poremećaja smatra da bi se tijekom liječenja trebalo posvetiti više vremena specifično odnosu s djecom.