Brojna svojstva herpesvirusa doprinose njihovom uspjehu, a najvažnija karakteristika je njihova sposobnost usvajanja dva različita načina životnog ciklusa: latentni i litički ciklus. Herpesvirusi su razvili nekoliko učinkovitih strategija za suzbijanje imunološkog odgovora domaćina. Glavni među njima je inhibicija puta obrade i predočavanja antigena MHC molekulama razreda I, čime se smanjuje učinkovitost predočavanja virusnih epitopa na površini inficirane stanice. U ovom preglednom radu sažeti su mehanizmi koje herpesvirusi koriste za postizanje svojeg cilja, uključujući zaustavljanje sinteze MHC molekula razreda I, blokadu stvaranja peptida posredovanu proteasomomima i prevenciju transporta peptida uz pomoć TAP-a. Nadalje, proteini herpesvirusa mogu zadržati MHC molekule razreda I u endoplazmatskom retikulumu ili usmjeriti njihovu retrogradnu translokaciju iz endoplazmatskog retikuluma u citosol ili endocitozu iz plazmatske membrane uz naknadnu razgradnju. Rezultirajuća nishodna regulacija peptidnih kompleksa MHC I na površini stanice sprječava sposobnost citotoksičnih limfocita T da prepoznaju i eliminiraju stanice zaražene virusom. Također se raspravlja o herpesvirusnim proteinima i mikroRNA koji uzrokuju subverziju odgovora stanica NK. Posljednje, u kroničnim latentnim infekcijama uzrokovanim herpesvirusima, CD4+ limfociti T ne podržavaju samo CD8+ limfocite T i limfocite B u obavljanju njihovih uloga, već i same vrše izravne antivirusne efektorske funkcije koje su ključne za prekid litičke replikacije i uspostavljanje virusne latencije.