Forenzička identifikacija ljudskih koštanih ostataka važna je kod kaznenih dijela, ratnih zločina, iskapanja masovnih grobnica, žrtava prirodnih katastrofa i njihovima obiteljima. Glavni cilj je utvrditi uzrok smrti i sami identitet osobe. Pod identitet osobe podrazumijeva se procjena dobi, spola, podrijetla i posebnih karakteristika na osobi poput patoloških stanja ili deformiteta. Osim postmortalne identifikacije važna je i zaživotna identifikacija prilikom provjere punoljetnosti osoba kod različitih ilegalnih radnji, procjena dobi posvojene djece ili kod starijih osoba koje boluju od amnezije. U oba slučaja glavnu dijagnostiču ulogu zauzima radiologija i brojne radiološke tehnike. Postmortalni radiološki pregled cijelog tijela ili samo ljudskih ostataka je rutinski postupak u svim sudsko-medicinskim ustanovama sa odgovarajućom opremom. Radiografskim pregedom omogućen je uvid u uzrok smrti ukoliko je došlo do narušavanja koštanih struktura i eventualnog pronalaska stranih tijela. Tijekom identifikacije ljudskih ostataka prikupljaju se biološke karakteristike osobe koje se uspoređuju s otrpije poznatim podatcima o toj osobi. Ukoline ne postoje zaživotni podatci o ispitivanoj osobi stvara se biloški profil koji će biti od pomoći u budućoj identifikaciji osobe. Upotreba radiologije kod procjene biološke dobi ispitivane žive osobe temelji se na pretragama zubnog i koštanog razvoja. Za zube kod živih ispitanika se gleda razvoj mliječnog i trajnog zubala, izbijanje određenih zuba, stupanj mineralizacije i formiranja korijena zuba. Nadalje dobar uvid u životnu dob omogućuje stupanj spajanja epifiza dugih kostiju i raspodjela mjesta osifikacije u kratkim kostima. Stupnjevi rasta i razvoja koštanog sustava razlikuju se među spolovima i različitim etničkim skupinama što također treba imati na umu prilikom procjene biološke životne dobi. Atlasi stadija rasta i razvoja koštanog sustava dodatno olakšavaju procjenu i pružaju bolji uvid u životnu dob ispitanika.