Konzultacije u zdravstvenoj skrbi su usluge koje pruža pojedinac ili grupa s ciljem pomaganja pacijentu, obitelji, skrbnicima, zdravstvenim djelatnicima, te svim ostalim uključenim stranama pri suočavanju s neizvjesnostima ili sukobima vezanim uz pitanja opterećena moralnim vrijednostima prisutna unutar sustava zdravstvene skrbi. Dijele se na dvije osnovne grupacije: kliničke etičke konzultacije (bioetičke konzultacije) i organizacijske etičke konzultacije. Sustav bioetičkih konzultacija prepoznaje tri razine: etička povjerenstva (rad u većim grupama, obično 12-15 članova), timske konzultacije (manje grupe za savjetovanje, kao npr. podgrupe etičkih povjerenstava, obično 3-4 člana), te individualne konzultacije (tj. licem u lice). Individualni bioetičar-konzultant treba posjedovati specifična znanja i vještine, (kliničko) iskustvo, te „poželjan karakter“ (osobne moralne kvalitete). Brojna literatura govori u prilog liječniku kao bioetičkom konzultantu jer će njegova preporuka biti lakše prihvaćena i imati će veći kredibilitet među liječnicima i ostalim zdravstvenim djelatnicima s obzirom da imaju isto kliničo iskustvo i govore istim „kliničkim jezikom“, te jer liječnik najbolje razumije moralnu dimenziju odnosa liječnik-pacijent. Glavna svrha bioetičkih konzultacija je poboljšanje provođenja i ishoda zdravstvene skrbi kroz identifikaciju, analizu i rješavanje etičkih pitanja i problema koji se pojavljuju u kliničkim slučajevima unutar zdravstvenih institucija. Predstavljaju neku vrstu „osigurača“ za poštivanje i promicanje bioetičkih standarda u svrhu postizavanja najviše razine zdravstvene skrbi u pluralističkom vrijednosnom sustavu.