Metoda koja se preferira u liječenju terminalne faze zatajenja bubrega u pedijatrijskoj populaciji je transplantacija bubrega. Koliko su bubrezi bitni kao jedan od vitalnih organa pokazuju njegove brojne funkcije. Kada neka od kroničnih bolesti bubrega dovede do njegovog zatajenja, dolazi do narušene homeostaze organizma, te se stvara potreba za nadomještanjem bubrežne funkcije dijalizom ili transplantacijom. Najčešća stanja koja dovode do završnog stadija bubrežne bolesti u djece su kongenitalne anomalije bubrega, glomerulonefritisi i opstruktivna nefropatija. Za konačni uspješni ishod transplantacije jednako su bitni adekvatna priprema pacijenta, precizna kirurška tehnika i praćenje pacijenta nakon transplantacije. Vezano uz pripremu za transplantaciju, bitna imunološka, kirurška, urološka, psihosocijalna te pitanja vezana uz maligne bolesti i komorbiditete treba uzeti u obzir. Kirurška tehnika transplantacije bubrega je složena jer se radi o dva odvojena, a povezana operacijska zahvata – eksplantaciji i implantaciji organa. Pri tome je potrebno obratiti pozornost na specifičnosti dječje anatomije i izazove koje ona sa sobom nosi. U praćenju pedijatrijskih pacijenata nakon transplantacije stavlja se naglasak na održanje odgovarajuće imunosupresije te prevenciju infekcija, razvoja kardiovaskularnih i malignih bolesti, usporenog rasta, anemije i negativnih utjecaja na psihičko zdravlje. Za život nakon transplantacije najvažnija je kontinuirana podrška obitelji. Svakom je djetetu u Republici Hrvatskoj, kod kojega postoji potreba za transplantacijom bubrega, pružena najsuvremenija skrb u ovom području. Hrvatska je kao dio Eurotransplanta u sustavu organizirane i uspješne razmjene organa, što rezultira boljim preživljenjem i uspješnijom budućnosti svakog djeteta s terminalnim zatajenjem bubrega.