Laboratorijska dijagnostika jetrenih bolesti može se s obzirom na pretrage podijeliti u tri skupine. To su laboratorijske pretrage koje ukazuju na oštećenje jetrenih stanica i funkciju jetre, laboratorijske pretrage kojima se može utvrditi uzrok bolesti, te funkcijski dinamički testovi kojima se procjenjuje sposobnost jetre da oslobodi organizam od štetnih tvari. U laboratorijskoj dijagnostici bolesti jetre, različite preporuke obično uključuju sljedeće početne testove probira: određivanje katalitičke aktivnosti enzima alanin aminotransferaze (ALT), aspartat aminotransferaze (AST) i alkalne fosfataze (ALP) u serumu, određivanje koncentracije bilirubina, te eventualno određivanje koncentracije ukupnih proteina i albumina u serumu. Ovisno o dobivenim rezultatima, spektar pretraga proširuje se kako bi se postavila dijagnoza. Osim za postavljanje dijagnoze, laboratorijske pretrage koriste se za prognozu i praćenje kliničkog stanja kod bolesnika s bolešću jetre�������������������������������������������������������������������������������������������. Oštećenje jetrenih stanica najčešće se dokazuje određivanjem aktivnosti AST i ALT u serumu, dok aktivnosti ALP i gama glutamil transferaze (GGT) ukazuju na poremećaj u kolestazi. S obzirom na to da je jetra glavno mjesto sinteze i uklanjanja čimbenika koagulacije i fibrinolize te njihovih inhibitora, oštećenje jetre uglavnom rezultira složenim poremećajima hemostaze. Koagulacijski poremećaji ovise o stupnju oštećenja jetrenog parenhima. U akutnom hepatitisu obično je prisutno umjereno sniženje F VII i vitamin K ovisnih faktora, što rezultira blagim produženjem protrombinskog vremena, a fibrinogen i F VIII mogu biti blago povišeni. U cirozi jetre stupanj hemostatskih poremećaja ovisan je o oštećenju jetrenih stanica i dobar je pokazatelj funkcije jetre. Laboratorijske pretrage kojima se može utvrditi uzrok bolesti su virusni biljezi, tumorski biljezi, autoantitijela, specifični proteini i mikroelementi.