Cilj. Karcinom žučnog mjehura je rijetka zloćudna bolest s vrlo visokom smrtnošću, obično zbog dijagnosticiranja u uznapredovalom stadiju bolesti. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti izraženost NY-ESO1 i PD-L1 i njihov utjecaj na prognozu bolesnika s karcinomom žučnog mjehura. Materijali i metode. Imunohistokemijskim bojenjem odredili smo izraženost NY-ESO1 u tumoru i PD-L1 u tumorskim i intratumorskim imunološkim stanicama u 57 bolesnika s karcinomom žučnog mjehura. Rezultati. Karcinomi žučnog mjehura izražavaju NY-ESO1 u 68,4 % slučajeva. PD-L1 je izražen u 45,6 % slučajeva, većinom u intratumorskim imunološkim stanicama (35,1%) a rjeđe u tumorskim stanicama (10,5 %). Izraženost NY-ESO1 je u negativnoj korelaciji s izraženošću PD-L1 u imunološkim stanicama (rs = - 0,313; p = 0,021). NY-ESO1 nije pokazao povezanost s bilo kojim kliničko-patološkim parametrom ili ukupnim doživljenjem. Izraženost PD-L1 u imunološkim stanicama bila je značajno viša u tumorima s perineuralnom invazijom (rs = 0,318; p = 0,018) i višim kliničkim stadijem bolesti (rs = 0,339; p = 0,013), ali nije pokazala povezanost s ukupnim doživljenjem. U našem istraživanju, medijan ukupnog doživljenja bolesnika s karcinomom žučnog mjehura je 7 mjeseci, sa stopom petogodišnjeg doživljenja od 10 %. Petogodišnje doživljenje od 42 % postignuto je jedino u bolesnika s karcinomom kliničkog stadija I. Rizik od smrti unutar 12 mjeseci je 5,15 puta veći u slučaju veće dubine invazije tumora (pT 3/4). Također je rizik 2,5 puta veći za bolest dijagnosticiranu u kliničkim stadijima višim od stadija I te dvostuko veći u slučaju višeg histološkog gradusa tumora. Zaključak. Ovim istraživanjem nije dokazana povezanost PD-L1 i NY-ESO1 s prognozom bolesti. Značajan postotak karcinoma imao je izražene istraživane proteine, stoga bi, prema dosadašnjim spoznajama iz drugih studija, mogli biti mete za ciljanu imunoterapiju. U tom smjeru svakako su potrebna dodatna istraživanja na većem broju uzoraka karcinoma žučnog mjehura.