| Abstract | Hipertenzivna kriza je stanje akutnog i produženog povećanja krvnog tlaka na vrlo visoke vrijednosti. Prema smjernicama ESH/ESC za liječenje hipertenzije iz 2013. razlikuju se pojmovi hipertenzivne emergencije (eng. hypertensive emergency), koja predstavlja stanje hitnoće u hipertenziji s oštećenjem ciljnih organa (end-organ damage), te hipertenzivne urgencije (eng. hypertensive urgency), koji predstavlja stanje izrazito povišenog krvnog tlaka bez oštećenja ciljnih organa. Točno određenih vrijednosti krvnog tlaka, kojima bi se definirala hipertenzivna kriza, nema. Također, vrijednosti krvnog tlaka pri kojima dolazi do hipertenzivne emergencije s oštećenjem ciljnih organa, ovise o individualnoj toleranciji visokih vrijednosti krvnog tlaka. Od velike je važnosti točno prepoznati postoji li navedeno oštećenje ciljnih organa, dakle radi li se o hipertenzivnoj emergenciji ili o hipertenzivnoj urgenciji, jer se pristup u zbrinjavanju bolesnika razlikuje između ta dva entiteta te, unutar skupine emergencija, terapija ovisi o organskom sustavu čija je funkcija oštećena. Pacijenti s hipertenzivnom emergencijom, kao težim od dva oblika krize, zbrinjavaju se u jedinicama intenzivnog liječenja uz parenteralnu primjenu antihipertenzivnih lijekova, što kod pacijenata s hipertenzivnom urgencijom nije potrebno. Glavni cilj liječenja je sniziti vrijednosti krvnog tlaka, no uz oprez, postepeno i do određene granice, da ne bi došlo do daljnje hipoperfuzije i time do progresije oštećenja ciljnih organa. U prevenciji razvoja hipertenzivne krize potrebna je adekvatna kontrola hipertenzije kod bolesnika što se postiže promjenom životnih navika te uz pomoć medikamentozne terapije. Ključan je čimbenik suradljivost pacijenta, redovita kontrola i uzimanje antihipertenzivne terapije. |
| Abstract (english) | In hypertensive crisis there is an acute and prolonged rise in blood pressure to very high values. According to 2013. ESH/ESC guidelines for the management of arterial hypertension, there are two different entities in hypertensive crisis, hypertensive emergency which is associated with impending or progressive end-organ damage, and hypertensive urgency, which is defined as isolated large blood pressure elevation without end-organ damage. There are no exact blood pressure values that would define hypertensive crisis. Also, blood pressure values with which hypertensive emergency, including end-organ damage, would develop, depend on each patients own ability to tolerate high values of blood pressure. It is very important to recognize if there is end-organ damage present, so we can differentiate between hypertensive emergency and urgency because there is a considerable difference in treating these hypertensive crisis entities. Also, treatment of hypertensive emergencies depend on the type of end-organ damage present. Patients with hypertensive emergency should be managed in an intensive care unit with antihypertensive drugs given parenterally, which is not necessary in patients with hypertensive urgency. The main treatment goal is to reduce blood pressure values, but this should be done carefully, gradually and to a certan level, so further hypoperfusion and progression of end-organ damage is avoided. Prevention of hypertensive crisis is done by treating pre existing hypertension which is achieved by lifestyle changes and medication therapy. Patient compliance is the key, including regular check-ups and taking the medications exactly as prescribed. |
