| Abstract | Atopijski dermatitis (AD) je kronična upalna kožna bolest, recidivirajućeg tijeka, često udružena s povišenim vrijednostima serumskog imunoglobulina E (IgE) te osobnom ili obiteljskom anamnezom drugih atopijskih bolesti poput astme i alergijskog rinitisa ili rinokonjunktivitisa. Najčešće se javlja u djece te predstavlja najčešću dječju kožnu upalnu bolest, ali se javlja i u odrasloj dobi. AD ima složenu patogenezu uključujući genetske i okolišne čimbenike koji dovode do oštećenja kožne barijere i poremećaja imunosnog sustava. Kožne promjene u AD-u se razlikuju ovisno o stadiju bolesti (akutni ili kronični) te dobi bolesnika (dojenačka dob, djetinjstvo/školska dob ili adolescentna/odrasla dob), ali najznačajniji simptomi su eritem i svrbež. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, morfologije i distribucije kožnih promjena te pridruženih kliničkih znakova, poštivajući kriterije Hanifina i Rajke. Liječenje uključuje opće mjere, lokalno farmakološko liječenje, fototerapiju, sustavno farmakološko liječenje te ostale oblike liječenja. Edukacija bolesnika i obitelji, temeljito čišćenje kože i njega kože sredstvima za ovlaživanje su vrlo važni kao temeljna terapija. Za blagi oblik AD-a savjetuje se reaktivni pristup liječenju lokalnim kortikosteroidima i lokalnim inhibitorima kalcineurina. Proaktivni pristup liječenju lokalnim takrolimusom, grupom II ili III lokalnih kortikosteroida, vlažnim oblozima ili fototerapijom je neophodan za srednje teški oblik AD-a. U slučajevima teškog oblika AD-a mora se primijeniti sustavna imunosupresija oralnim kortikosteroidima, ciklosporinom A (CyA), azatioprinom (AZA), metotreksatom (MTX) ili mikofenolat mofetilom (MMF). Najnovija mogućnost u liječenju AD-a je uporeba biološke terapije. Ostali oblici liječenja uključuju imunoterapiju, dodatne i alternativne metode liječenja te psihosomatsko savjetovanje. Prevencija egzacerbacija temelji se na redovitoj uporabi sredstava za njegu kože, proaktivnom liječenju lokalnim protuupalnim lijekovima te metodi izbjegavanja nespecifičnih i specifičnih provocirajućih čimbenika. |
| Abstract (english) | Atopic dermatitis (AD) is a chronic inflammatory skin disease with a relapsing course often associated with elevated serum immunoglobulin E (IgE) levels and a personal or family history of other atopic conditions such as asthma and allergic rhinitis or rhinoconjunctivitis. It occurs most frequently in children as the commonest childhood inflammatory skin condition, but also affects many adults. AD has a complex pathogenesis involving genetic and environmental factors that lead to a dysfunctional skin barrier and dysregulation of the immune system. The skin manifestations of AD differ according to stage (acute or chronic) and age (infancy, childhood/school-age, or adolescence/adulthood) but the most important symptoms are rashes and itches. The diagnosis is made clinically and is based on patient's history, morphology, and distribution of skin lesions, and associated clinical signs according to Hanifin and Rajka's criteria. The treatment includes general measures, topical pharmacologic therapy, phototherapy, systemic pharmacologic therapy, and other forms of therapy.
Patient and family education, thorough cleaning of the skin, and skin care with moisturizers are very important as a basic therapy. For mild AD, a reactive approach with topical glucocorticosteroids and topical calcineurin inhibitors are the mainstay of anti-inflammatory therapy. A proactive approach with topical tacrolimus or class II or III topical glucocorticosteroids, wet wrap therapy, or UV therapy is necessary for moderate AD. In cases of severe AD, systemic immunosuppression with oral glucocorticosteroids, cyclosporin A (CyA), azathioprin (AZA), metotrexate (MTX), or mycophenolate mofetil (MMF) could be applied. Relatively new group of therapeutics for treatment of AD are biological agents. Other forms of therapy include immunotherapy, complementary and alternative medicine modalities, and psychosomatic counselling. In prevention of disease flares, regular use of moisturizers, proactive topical antiinflammatory treatment, and avoidance of nonspecific and specific provocation factors are very important steps. |
