Sljepoća je uvijek bila i bit će jedan od težih invaliditeta, stoga je neophodno pratiti specifične potrebe i probleme slijepih osoba. Iako ovoj populaciji upravo moderna tehnologija uvelike olakšava život i dalje je nužna ljudska podrška kroz permanentni rad i pomaganje svakom pojedincu koji je pogođen ovom vrstom invaliditeta. Da bi neka osoba bila neovisna potrebno je osigurati određene preduvjete. Jedan od najvažnijih preduvjeta neovisnog življenja svake osobe, pa tako i osobe s oštećenjem vida je mobilnost. Dok većina ljudi nema značajnijih problema s kretanjem, slijepim osobama kretanje predstavlja značajnu teškoću koja se očituje u cjelovitom razvoju pojedinca. Sljedeći, ali ne i manje značajan čimbenik neovisnosti je samostalno obavljanje svakodnevnih aktivnosti kao što su: osobna higijena, obavljanje kućanskih poslova, kupovina i slično. Dok većina ljudi bez oštećenja te aktivnosti uči usput, osobama s oštećenjem vida je potrebno osigurati učenje tih vještina uz pomoć edukacijskog rehabilitatora ( stručnjak s potrebnim kompetencijama). Također jedan od najvećih problema slijepih osoba je nezaposlenost, jer nezaposlenu osobu koja je financijski ovisna od obitelji i države drugi doživljavaju kao teret. To negativno utječe na psihološki i socijalni razvoj osoba s oštećenjima vida. Za uspješnu i potpunu socijalnu integraciju slijepih i slabovidnih osoba u zajednicu važno je njihovo profesionalno zapošljavanje kojemu prethodi uspješna profesionalna orijentacija, edukacija i rehabilitacija. Osim toga važna je i senzibilizacija zajednice kako bi se stvorili što bolji uvjeti integracije slijepih i slabovidnih osoba u zajednicu, a time postigla i bolja kvaliteta života slijepih i slabovidnih osoba.