Karcinom štitnjače čini približno 1% novodijagnosticiranih malignoma zbog čega se ubraja u rjeđe tumore. Papilarni karcinom je najčešći maligni tumor štitnjače. Ubraja se u skupinu dobro diferenciranih karcinoma, porijekla folikularnih epitelnih stanica. Triput je češći u žena nego u muškaraca. Papilarni karcinom štitnjače ima najbolju prognozu od svih malignoma štitnjače. Od postavljanja dijagnoze više od 20 godina preživi oko 90% bolesnika s dobro diferenciranim tumorom. Loši prognostički čimbenici su starija dob, muški spol te hematogeno širenje. Iako etiologija papilarnog karcinoma štitnjače nije u potpunosti razjašnjena, kao najvažniji predispozicijski etiološki čimbenici ističu se ionizirajuće zračenje u području glave i vrata, smanjen ili povećan unos joda u prehrani i pojačano lučenje TSH. Klinička prezentacija karcinoma štitnjače najčešće je u obliku bezbolnog palpabilnog čvora na štitnjači. Svi maligni tumori štitnjače liječe se kirurški s ciljem odstranjenja cijelog patološkog procesa. Opsežnost operativnog zahvata ovisi o veličini tvorbe i malignom potencijalu što nazivamo kliničkim stadijem tumora. Njega određujemo prema podacima iz TNM klasifikacije koji su dobiveni pre- i intraoperativnom analizom čvora. Iako je opseg resekcije kod dijagnoze papilarnog karcinoma štitnjače često kontroverzan, totalna tireoidektomija je stekla status najboljeg terapijskog pristupa. No danas je i lobektomija, u pravilno izabranih niskorizičnih pacijenata, postala prihvatljiva alternativa totalnoj tireoidektomiji. U slučaju zahvaćenosti limfnih čvorova vrata, njihovo odstranjenje je uključeno u kirurško liječenje tumora. Takav postupak se naziva disekcija vrata. (1) (2)