Zbrinjavanje dišnog puta odnosi se na uspostavljanje i osiguravanje prohodnosti dišnog puta. Kamen temeljac je naprednih mjera održavanja života u anesteziologiji i hitnoj medicini. Potreban je niz znanja i vještina za uspješno zbrinjavanje dišnog puta kao što su poznavanje anatomije dišnog puta, sposobnost predviđanja poteškoća sa zbrinjavanjem, osmišljavanje plana kako će se pojedinom pacijentu u određenoj situaciji zbrinuti dišni put i vještina potrebnih za izvršavanje tog plana pomoću širokog spektra dostupnih pomagala i postupaka za samo zbrinjavanje. Ventilacija maskom je jednostavna, neinvazivna tehnika za zbrinjavanje dišnog puta koja se može koristiti kao primarni način ventilacije u kratkotrajnoj anesteziji ili kao privremeno rješenje dok se ne uspostavi definitivni dišni put. U skupinu supraglotičkih pomagala spada vrlo veliki broj pomagala za zbrinjavanje dišnog puta koja se u dišni put postavljaju na slijepo. Nakon postavljanja, održavaju dišni put otvorenim i omogućavaju ventilaciju, oksigenaciju i isporuku anestetičkih plinova. Endotrahealna intubacija je zlatni standard u zbrinjavanju dišnog puta te ga maksimalno štiti od aspiracije želučanog sadržaja. Direktna laringoskopija je najčešća metoda koja se koristi u intubaciji za direktnu vizualizaciju glotisa. Indirektnom laringoskopijom pomoću različitih uređaja kao što su videolaringoskopi, fiberoptički bronhoskopi, fiberoskopi i optičke vodilice, zamjenjuje se direktna laringoskopija. To su nezamjenjiva sredstva u otežanoj intubaciji. U kirurško, invazivno ili perkutano zbrinjavanje dišnog puta spadaju postupci za kojima se poseže kada nijedna metoda neinvazivnog zbrinjavanja dišnog puta nije uspjela.