Abstract | Doza zračenja u CT koronarografiji najčešće se izražava kao CT dozni indeks (CTDIvol) i produkt duljine doze (DLP). Nedostatci ovih pokazatelja su: oni predstavljaju proizvedeno zračenje CT uređaja i neovisni su o pacijentovoj konstituciji. U ovom radu htjeli smo evaluirati procjenu doze specifičnu za veličinu tijela (SSDE) te otkriti čimbenike povezane s povećanom dozom za pacijenta. Retrospektivno smo analizirali nalaze CT koronarografije 53 pacijenta snimljene na 128-slojnom CT uređaju koji koristi automatsku kontrolu jakosti struje i napona cijevi temeljem konstitucije bolesnika te prospektivni ili retrospektivni EKG-gating
uz modulaciju jakosti struje, ovisno o srčanoj frekvenciji i varijabilnosti srčane frekvencije. SSDE je izračunat iz CTDIvol, izraženog za 32-centimetarski fantom, množenjem s faktorom konverzije ovisnim o dimenzijama prsnoga koša. Testirane su korelacije pokazatelja doze zračenja (CTDIvol, DLP i SSDE) s varijablama koje opisuju pacijentovu konstituciju, srčanu
frekvenciju i tehniku snimanja. CTDIvol je imao raspon 3,3 – 59,3 mGy (medijan 13,1 mGy), DLP 45,5 – 1310,4 mGycm (medijan 191,9 mGycm), faktor konverzije 0,85 – 1,43 (medijan 1,1), a SSDE 4,1 – 56,6 mGy (medijan 15,2 mGy). SSDE je bio veći u pacijenata s većim prosječnim srčanim frekvencijama (rs = 0,273, p = 0,048) i većom varijabilnosti srčane frekvencije (rs = 0,299, p = 0,03). U muških pacijenata SSDE je bio veći u pacijenata s većim promjerima prsnoga koša (rs = 0,406, p = 0,003), dok u žena nije pronađena takva korelacija. SSDE je bio manji ako je izveden prospektivni EKG-gating (7,6 mGy naspram 16,1 mGy kod retrospektivnog EKG-gatinga, p = 0,001) te kod snimanja uz primjenu napona cijevi manjih od 120 kV. |
Abstract (english) | The radiation dose at coronary CT angiography (CCTA) is usually expressed as volume CT dose index (CTDIvol) and dose length product (DLP). However, these indices represent scanner output and are independent of the patient size. In this study we wanted to evaluate the size-specific dose estimate (SSDE) for CCTA and to identify factors associated with increased patient dose. We retrospectively evaluated the CCTA of 53 patients (25 males, age range 27-80 years) performed on a 128-slice CT scanner using automatic exposure and tube voltage control with prospective/retrospective EKG-gating, depending on the heart rate (HR) and HR variability. SSDE was calculated from CTDIvol expressed for the 32cm reference phantom, multiplied by conversion factor based on dimensions of the thorax. Correlation of radiation dose estimates (CTDIvol, DLP, and SSDE) with variables describing patient habitus, HR, and scanning technique was tested. CTDIvol ranged 3.3 – 59.3 mGy (median 13.1 mGy), DLP 45,5 – 1310,4 mGycm (median 191,9 mGycm), conversion factor 0.85 – 1.43 (median 1.1), and SSDE 4.1 – 56.6 mGy (median 15.2 mGy). SSDE was higher in patients with a higher average HR (rs = 0.273, p = 0.048) and higher HR variation (rs = 0.299, p = 0.03). SSDE was higher in male patients with a larger thorax diameter (rs = 0.406, p = 0.003), while in females correlation wasn't found. SSDE was lower if prospective EKG-gating was performed (7.6 mGy vs. 16.1 mGy for retrospective EKG-gating, p = 0.001) and if lower than 120 kV tube voltage was used for scan. |