Utjecaj hormona štitnjače, kao i njihov mehanizam djelovanja predmet su istraživanja više od jednog stoljeća i još uvijek nisu do kraja razjašnjeni. Kliničke studije uzročno su povezale hipertireoidizam i povećanu učestalost fraktura, čak i nakon uspostave eutiroidnog statusa. Subklinički hipertiroidizam također utječe na koštanu gustoću, ali su podaci oko povećane incidencije prijeloma kontradiktorni. U skladu s navedenim, u pacijenata s hipotireozom primjećuje se povećana ili normalna koštana gustoća. U pacijenata s niskom razinom tireotropina (TSH) uočen je snižen koštani volumen, dok pacijenti s TSH u granicama normale imaju koštani volumen jednak zdravim eutireotičnim osobama i posljedično nepromijenjen rizik koštanih prijeloma. Otkrićem receptora za TSH na kosti otvoreno je pitanje njegovih direktnih učinaka na koštani metabolizam bez posredovanja hormona štitnjače. Antiresorptivni i anabolički potencijal TSH pokazan je u starih ovarijektomiranih štakora, štakora s uklonjenom štitnom i doštitnim žlijezdama te u miša s homozigotnim nul alelom za TSH receptor. Pretklinički nalazi potvrđeni su u kliničkim studijama. Pacijenti stariji od 65 godina, s niskom razinom TSH u serumu imaju veći rizik za frakturu kralješka i kuka. Značaj učinka TSH na koštani metabolizam danas je jasan, dok je mehanizam njegova djelovanja samo djelomično objašnjen. Zaključno, koncentracija TSH trebala bi biti rutinski određena u pacijenata s povećanim rizikom za osteoporozu i poremećenim tiroidnim statusom.