S obzirom na sve veću učestalost raka dojke te njegovu sve češću pojavu među zdravim i mladim ženama, ovaj problem prešao je granice isključivo kurativne medicine te postao ujedno i značajan javnozdravstveni problem. Došlo je do razvoja brojnih rekonstrukcijskih metoda dojke kako bi se postoperativna kvaliteta života poboljšala, ne samo s estetske, već i funkcionalne strane. Rameni zglob je najpokretniji zglob u ljudskom tijelu te je zbog toga u njegovu funkciju uključen velik broj mišića i ligamenata. Upravo zbog toga, rame je podložno i brojnim ozljedama koje kasnije uvelike mogu utjecati na obavljanje svakodnevnih aktivnosti te smanjiti kvalitetu života. Također, bogata limfna i krvna opskrba dojke omogućuju brzo širenje tumorskih stanica u razne dijelove tijela te tako negativno utječu na ukupno preživljenje. Rak dojke možemo liječiti na više načina, od kojih izbor najčešće pada na kombinaciju nekoliko njih; kirurški, radijacijom ili farmakološki, a ovdje ćemo se primarno fokusirati na kiruršku metodu liječenja. Uzevši u obzir indikacije i kontraindikacije za određenu metodu rekonstrukcije nakon mastektomije, krajnja odluka se većinom donosi dogovorom između liječnika i pacijentice. Jedna je od metoda rekonstrukcija dojke širokim mišićem leđa, uz koju se često veže pitanje postoperativnih komplikacija vezanih uz funkciju ramena. Analizirajući veći broj istraživanja te prateći promjene funkcije ramena određeno vrijeme nakon operacije, spoznajemo prednosti i nedostatke ove metode. Dosadašnji rezultati govore u prilog ovoj metodi te ukazuju na zaključak da uz brojne prednosti nad drugim tehnikama, godinu dana postoperativno se u većine pacijentica ne bilježi značajan pad funkcije ramena.