Magnetna rezonancija radiološka je metoda u kojoj dolazi do interakcije spinskih magnetnih momenata jezgara vodika u ljudskom tijelu i magnetnog polja uređaja za snimanje MR-om. Različita tkiva postavljena u magnetno polje imaju različita vremena relaksacije T1 i T2. Ta spoznaja koristi se za dobivanje kontrasta prilikom oslikavanja MR-om. Parametri koje možemo mijenjati radi dobivanja boljeg kontrasta prilikom snimanja su vrijeme ponavljanja (TR) i vrijeme prijema signala (TE). Mjerene sekvencije koje se koriste u oslikavanju spinalnog kanala MR-om su: T1, T2, fluid-sensitive sekvencije (STIR i fat-suppressed T2), GE sekvencija i oslikavanje uz pomoć gadolinija. Unutar spinalnog kanala smješteni su: kralježnična moždina, ovojnice kralježnične moždine, moždinski živci i krvne žile kralježnične moždine. Patološke promjene unutar spinalnog kanala mogu se podijeliti na: razvojne anomalije u području spinalnog kanala, degenerativne promjene, traumatske ozljede, upalne promjene, krvožilne promjene i tumore spinalnog kanala. Razvojne anomalije mogu biti otvorene i zatvorene, ovisno o tome je li prisutan razdor kože. Degenerativne promjene zahvaćaju područje intervertebralnog diska i pripadajućih kralježaka. Posljedično, može doći do spondilolisteze i nastanka spinalne stenoze. Prilikom traumatskih ozljeda kralježnice i kralježnične moždine dolazi do nastanka edema i/ili krvarenja kralježnične moždine. Nalaz MR-a omogućuje praćenje stanja i prognozu oporavka tih pacijenata. Spondilodiscitis je najčešća upalna promjena spinalnog kanala, a očituje se bolovima u leđima, vrućicom koja može, ali i ne mora biti prisutna te senzomotornim ispadima. Od krvožilnih promjena najčešće su spinalne duralne arteriovenske fistule. Tumori u području spinalnog kanala mogu biti intramedularni, intraduralni-ekstramedularni ili ekstraduralni. MR je komplementarna metoda drugim radiološkim metodama u procjeni tih patoloških stanja.