| Abstract | Cilj ovog prospektivnog istraživanja bio je utvrditi promjenu kretanja glikemije, metaboličkih parametara, pokazatelja funkcije β-stanica i inzulinske osjetijivosti tijekom akutne primjene kortikosteroida u oboljelih od difuznog velikostaničnog B tipa ne-Hodgkinovog limfoma, kroz četiri mjerenja, primjenom kontinuiranog monitoriranja glukoze. Uključeno je ukupno 60 bolesnika, u 3 grupe po 20 bolesnika. Prvu grupu činili su novodijagnosticirani hematološki bolesnici do tada neliječeni glukokortikoidima, kod kojih se započinje liječenje R-CHOP protokolom. U drugu grupu uključeni su bolesnici koji su već primili 3 ciklusa R-CHOP-a i kojima se nastavlja liječenje, uključivo i kortikosteroidima. U treću grupu uključeni su bolesnici s limfomom u remisiji, s anamnezom uzimanja kortikosteroida. U svakoj grupi bilo je po 11 bolesnika s poznatim dijabetesom i 9 bolesnika bez dijabetesa na početku ispitivanja. U prvoj grupi bolesnika, u prvom mjerenju najviša je prosječna vrijednost glikemije u oboljelih od dijabetesa zabilježena nakon večere, 8.56 mmol/L, a bez dijabetesa nakon ručka 6.11 mmol/L. U drugom mjerenju najviša je vrijednost u oboljelih od dijabetesa prije večere, 10.88 mmol/L, a bez dijabetesa nakon večere 8.26 mmol/L. U trećem mjerenju oboljeli od dijabetesa imali su najviše vrijednosti nakon ručka 9.36 mmol/L, kao i oni bez dijabetesa 7.47 mmol/L. U četvrtom mjerenju glikemija se smanjuje, te u oboljelih od dijabetesa postiže najvišu vrijednost nakon večere 8.66 mmol/L, a bez dijabetesa 6.53 mmol/L.
U drugoj grupi, u prvom mjerenju najviša je prosječna vrijednost glikemije u oboljelih od dijabetesa zabilježena nakon večere, 11.23 mmol/L, a bez dijabetesa nakon doručka 6.71 mmol/L. U drugom mjerenju najviša je prosječna vrijednost u oboljelih od dijabetesa prije večere, 12.19 mmol/L, a bez dijabetesa nakon večere 9.26 mmol/L. U trećem mjerenju oboljeli od dijabetesa imali su najviše vrijednosti nakon doručka 10.03 mmol/L, a oni bez dijabetesa nakon ručka 7.77 mmol/L. U četvrtom mjerenju glikemija se smanjuje, te u oboljelih od dijabetesa postiže najvišu vrijednost nakon večere 10.69 mmol/L, a bez dijabetesa nakon ručka 6.89 mmol/L. Primjenom inzulina u bolesnika s dijabetesom glikemija u trećem mjerenju manja je od drugog mjerenja. U oboljelih od dijabetesa glikemija je viša u odsječcima dana prije ručka- nakon ručka, prije večere- nakon večere- prije spavanja, u odnosu na period od jutra do ručka. U bolesnika s dijabetesom vrijednost HOMA B porasla je u četvrtom u odnosu na prvo mjerenje primjenom inzulina, dok je u bolesnika bez dijabetesa vrijednost HOMA B smanjena u četvrtom u odnosu na prvo mjerenje. Statistički značajne razlike zabilježene su između 3 grupe za vrijednosti HDL, LDL, CRP, C-peptida (p<0.01), te za vrijednost GUP-a u 120.minuti OGTT-a (p< 0.05). U prve dvije grupe HOMA B indeks ima značajan negativan utjecaj na varijabilnost fruktozamina u sva 4 mjerenja (R2 -0.536 do -0,745, p>0,01, za prvu grupu, te R2 -0,583 do -0,797, p<0.05, za drugu grupu). Razlike u korištenom inzulinu u prvoj grupi odnose se na veći broj jedinica brzo djelujućeg inzulina primijenjenog bolesnicima s HOMA IR> 2.5 (p<0.05), a u drugoj grupi veći broj jedinica bazalnog inzulina u bolesnika s ITM<25 (p<0.05). Početne vrijednosti parametara praćenja glikemije, funkcije β-stanica, inzulinske osjetljivosti te inicijalne terapije određuju kod kojih bolesnika će biti potrebno uvoditi inzulin, odnosno mijenjati terapiju tijekom i nakon primjene kortikosteroida. Primjena kontinuiranog monitoriranja glukoze bolja je opcija od samomjerača glikemije jer bolje prepoznaje kretanje glikemije tijekom dana i putokaz je za primjenu najučinkovitije terapijske opcije. |
| Abstract (english) | The aim of this prospective study was to determine the change in glycemia, metabolic parameters, β-cell function indicators and insulin sensitivity during acute corticosteroid use in patients with non-Hodgkin's lymphoma, during four measurements, using continuous glucose monitoring. A total of 60 patients were included in 3 groups of 20 patients. The first group consisted of newly diagnosed hematologic patients who were untreated with glucocorticoids until they started with R-CHOP protocol. The second group included patients who have already received 3 cycles of R-CHOP and continue treatment, including corticosteroids. The third group included patients with lymphoma in remission, with a history of taking corticosteroids. In each group there were 11 patients with known diabetes and 9 patients without diabetes at the beginning of the study. In the first group of patients, in the first measurement, the highest mean value of glycemia in patients with diabetes was recorded after dinner, 8.56 mmol IL, and without diabetes after lunch 6.11 mmol IL. In the second measurement, the highest value was found in diabetes mellitus, 10.88 mmol IL, and without diabetes after dinner 8.26 mmol IL. In the third measurement, diabetic patients had the highest values after lunch 9.36 mmol I L, as well as those without diabetes 7.47 mmol / L. In the fourth measurement glycemia was reduced and in diabetic patients the highest value was reached after dinner 8.66 mmol /Land without diabetes 6.53 mmol / L.
In the second group, in the first measurement, the highest mean value of glycemia in patients with diabetes was recorded after dinner, 11.23 mmol / L, and without diabetes after breakfast 6.71 mmol IL. In the second measurement the highest value was found in diabetic patients before dinner 12.19 mmol IL and without diabetes after dinner 9.26 mmol IL. In the third measurement, diabetic patients had the highest values after breakfast 10.03 mmol IL and those without diabetes after lunch 7.77 mmol / L. In the fourth measurement, glycemia was reduced and in diabetic patients the highest value reached after dinner to 10.69 mmol / L and without diabetes after lunch 6.89 mmol / L. Using insulin in patients with diabetes in the third measurement glycemia was lower than in the other measurement. In diabetic patients, glycemia is higher in sections of the day before lunch-after lunch, before dinner-after-dinner-before bedtime, in relation to the period from morning to lunch. In patients with diabetes, the value of HOMA B increased in the fourth measurement compared to the first measurements by insulin use, whereas in patients without diabetes the value of HOMA B decreased in the fourth measurement compared to the first measurement. Statistically significant differences were observed between 3 groups for HDL, LDL, CRP, C-peptide (p <0.01), and plasma glucose in 120. minute of OGTT (p <0.05). In the first two groups, the HOMA B index had a significant negative effect on the variability of fructosamine in all 4 measurements (R2 -0.536 to -0.745, p> 0.01 for the first group, and R2 -0.583 to -0.797, p <0.05, for the second group). In the first group a higher dose of fast-acting insulin units was administered to patients with HOMA IR> 2.5 (p <0.05), and in the second group a higher dose of basal insulin in patients with ITM <25 (p <0.05). Initial values of glycemic monitoring parameters, β-cell function, insulin sensitivity, and initial therapy determine which patients will need to introduce insulin or change therapy during and after corticosteroid use. The use of continuous glucose monitoring is a better option than the self-monitoring blood glucose, because it better recognizes the glycemic changes throughout the day and could direct to the most effective therapeutic options. |
