| Abstract | Depresija je jedan od najučestalijih psihičkih poremećaja u medicinskoj praksi. Po učestalosti u ukupnoj populaciji depresija se nalazi na četvrtom mjestu; prevalencija depresije iznosi 12-20% u ženskoj, i 5-12% u muškoj populaciji. Žene obolijevaju gotovo dva puta češće od muškaraca, a depresija ujedno predstavlja i drugi najčešći zdravstveni problem ženske populacije. Depresivni poremećaj povezan je sa smanjenjem zdravstvenog statusa i posljedično, smanjenom kvalitetom života. Iako su dokazano učinkoviti psihološki tretmani dostupni, osnovu liječenja depresivnih poremećaja predstavljaju antidepresivi. Bolesnicima sa uspostavljenom dijagnozom depresije, ovisno o obliku depresije, liječenje treba provoditi 6 mjeseci do 5 godina, dok je određenom broju bolesnika potrebno doživotno liječenje.
Bez odgovarajuće suradljivosti pacijenta, liječenje neće imati zadovoljavajuće terapijske ishode. Suradljivost podrazumijeva redovito uzimanje lijeka, uzimanje pravilne doze, pridržavanje preporučenog vremenskog perioda trajanja terapije te odlaske na redovite preglede kod liječnika.
Slaba suradljivost dobro je poznati problem u skrbi o depresiji. 50% depresivnih bolesnika prekida s liječenjem prerano. Pretpostavlja se da depresija narušava kognitivni fokus, energiju i motivaciju pacijenata pa samim time utječe na sposobnost i spremnost bolesnika da prati liječenje. Nesuradljivost može dovesti do pogoršanja bolesti, netočnih dijagnoza, smanjene kvalitete života, nepotrebnih hospitalizacija, povećanih troškova za zdravstvenu zaštitu i uzrok je frustracija za pacijenta i liječnika.
Prema rezultatima ovog istraživanja, provedenog pomoću upitnika na pacijentima u ZU Ljekarne Pavlić, suradljivost pacijenata sa propisanom terapijom antidepresiva iznosi samo 48,1%. Istraživanjem nije utvrđena statistički značajna razlika između suradljivih i nesuradljivih pacijenata prema socio-demografskim varijablama kao što su spol, dob, stupanj obrazovanja, radni položaj i samo-procijenjeni socio-ekonomski status. Ovakav rezultat najvjerojatnije je posljedica ograničenja metode odnosno premalog uzorka ispitanika.
Rezultati ovog istraživanja potvrđuju problem slabe suradljivosti pacijenata na antidepresivnoj terapiji i ukazuju na potrebu poboljšanja suradljivosti kako bi se postigli bolji ishodi liječenja. Intervencije zdravstvenog tima mogle bi biti jedno od rješenja na način da se ovoj skupini bolesnika poboljša zdravstveno stanje i spriječe nepotrebne komplikacije. |
| Abstract (english) | Depression is one of the most common mental disorders in medical practice. In total population incidence of depression is in fourth place; the prevalence of depression is 12-20% in women, and 5-12% in the male population. Women suffer nearly twice as often as men, and depression also represents the second most common health problem of the female population. Depressive disorder is associated with poorer health status and consequently, reduced quality of life. Although psychological treatments are proven to be effective and are available, treatment basis in depressive disorders are antidepressants. Patients with an established diagnosis of depression, depending on the form of depression, should receive treatment from 6 months to 5 years, while a number of patients needs lifelong treatment. Without proper patient compliance, treatment will not have a satisfactory therapeutic outcome. Compliance means taking the medication regularly, taking the correct dose, adherence to the recommended duration of treatment and regular visits to the doctor. Poor compliance is a well known problem in the care of depression. 50% of depressed patients stop treatment prematurely. It is assumed that depression impairs cognitive focus, energy and motivation of patients and thus affects the ability and willingness of patients to follow the treatment. Noncompliance can lead to worsening of the disease, incorrect diagnosis, reduced quality of life, unnecessary hospitalization, increased costs for health care and can cause frustration for patients and doctors. According to this study, conducted by a questionnaire on patients in Health institution Pharmacies Pavlic, patient compliance with the prescribed therapy of antidepressants is only 48.1%. The study did not show any statistically significant difference between compliant and noncompliant patients according to sociodemographic variables such as gender, age, education, employment status and self-perceived socioeconomic status. This result is most likely due to limitation of used method and small sample of respondents.
The results of this study confirm the problem of poor compliance in patients on antidepressant therapy and suggest the need to improve compliance in order to achieve better treatment outcomes . Intervention of the healthcare team could be one of the solutions in a way that this group of patients improve health and prevent unnecessary complications. |
