Addisonova bolest je bolest nadbubrežne žlijezde čija je primarna karakteristika nemogućnost nadbubrežne žlijezde da proizvede kortizol i aldosteron. Ta dva hormona su važna za homeostazu organizma. Najčešći simptomi bolesti su umor, gubitak na težini, hiperpigmentacija kože, niži tlak, mučnina, potreba za slanom hranom, itd. Pacijenti se najčešće liječe doma uz doživotnu hormonsku terapiju koja će zamjenjivati ta dva hormona. U slučaju raznih stresnih situacija, od psihičkih stresora do infekcije ili druge akutne bolesti, vrlo je opasan razvoj adrenalne (Addisonove) krize, stoga je vrlo važno prilagoditi terapiju, odnosno povećati oralnu dozu ili je primiti intravenski. Vrlo je bitno educirati bolesnike o rizičnim faktorima koji ga mogu dovesti u stanje krize, o simptomima kriza kako bi na vrijeme prepoznao kirzu, i o načinu prilagodbe terapije kada se nađe u takvom stanju. Pokušali smo anketom saznati koliko su dvadeset dva pacijenta upućena u svoju bolest, koliko znaju rizika i simptoma krize i koliko znaju o prilagodbi terapije u određenim situacijama. Između ostalog, saznali smo da su ispitani muškarci statistički značajnije dijagnosticirani u mlađoj dobi i da su u doba našeg istraživanja u prosjeku mlađi od ispitanih žena. Utvrdili smo da oni ljudi koji znaju više rizičnih faktora, imaju i manje kriza. Međutim, nije pronađena nikakva statistički bitna poveznica između znanja o prilagodbi terapije i simptoma s brojem kriza u životu. Zaključili smo da je vrlo važna edukacija pacijenata o rizičnim faktorima (pa tako i rizičnim ponašanjima) koji mogu dovesti do Addisonove krize jer će pacijenti onda znati što izbjegavati da se ne bi doveli u rizično stanje, i na taj će način spriječiti razvoj adrenalne krize.