Opći cilj ovog istraživanja bio je analizirati upalne promjene u subhondralnoj kosti i okolnoj sinoviji koje se dešavaju tijekom procesa cijeljenja, integracije i remodeliranja implantiranog autolognog koštano-hrskavičnog presatka uzgojenog u perfuzijskom bioreaktoru. Istraživanje je provedeno na velikom animalnom modelu ovce koji predstavlja odgovarajući model za ispitivanje koštano-hrskavičnog oštećenja koljenskog zgloba. Ukupno su provedene dvije studije u koje je bilo uključeno 38 ovaca. U prvu studiju (kronični model koštano-hrskavičnog oštećenja / idiopatski OA) su bile uključene 24 životinje, dok je u drugoj studiji (akutni model hrskavičnog oštećenja / posttraumatski OA) bilo 14 životinja. U prvoj studiji životinje su podjeljene u 4 grupe, u učinjena su dva zahvata u razmaku od 6 tjedana (razdoblje kronifikacije). U prvom operativnom zahvatu, na medijalnom i lateralnom kondilu femura desnog koljena ovaca napravljeno je oštećenje zglobne hrskavice. Nakon 6 tjedana kronifikacije, u prvoj grupi je načinjeno samo koštano-hrskavično oštećenje (CTR), drugoj grupi je ugrađen samo nosač bez stanica (CFS), trećoj grupi je ugrađen presadak načinjen od stanica zglobne hrskavice (AC), a četvrtoj grupi je ugrađen presadak načinjen od stanica nosne hrskavice (NC). Po dvije životinje iz svake grupe su žrtvovane 6 tjedana, 3 mjeseca i 12 mjeseci nakon zahvata. Prikupljeni uzorci sinovijalne membrane i subhondralne kosti su analizirani molekularnim i imunohistokemijskim metodama na prisutstvo upale. U drugoj studiji (akutni model) je 14 životinja bilo podijeljeno u 2 skupine. Prva skupina (NC) je liječena implantacijom presatka načinjenog od stanica nosne hrskavice (6 životinja), a druga skupina (CFS) implantacijom nosača bez stanica (8 životinja). Polovica životinja iz svake skupine je žrtvovana 3 mjeseca nakon zahvata, a polovica 12 mjeseci nakon zahvata. Uzorci su analizirani na isti način kao i u prvoj studiji. Temeljem molekularne i imunohistokemijske analize upalnih parametara, izvjesno je da stvaranje koštano-hrskavične lezije potiče određene promjene koje su sukladne (predmnijevanoj) indukciji upalne reakcije (početno) nakon koje slijedi cijeljenje i smirivanje upale. Nema dokaza da bi transplantacija nosača na mjesto lezije, ili pak presadaka građenih od zglobnih (AC) ili nosnih hondrocita (NC), imala nepovoljan učinak u smislu intenziviranja produkcije i aktivnosti analiziranih proteina. Također nisu nađeni dokazi da bi presatci na bilo koji način pozitivno djelovali na smanjenje parametara upale u samome zglobu ili na mjestu oštećenja.