Cilj disertacije je procjena arterijske krutosti i indeksa radne sposobnosti nakon noćne smjene kod bolničkih zdravstvenih radnika u hitnoj službi. U prospektivno istraživanje uključeno je 96 zdravstvenih radnika (47 medicinskih sestara i tehničara te 49 liječnika). Ispitanici su ispunili upitnik te im je u dva navrata učinjeno mjerenje arteriografom, prvi put u bazalnim uvjetima zatim nakon noćne smjene. Radna sposobnost je procijenjena kratkim upitnikom o indeksu radne sposobnosti. Za procjenu tjelesne aktivnosti primijenjen je Kratki međunarodni upitnik o tjelesnoj aktivnosti. Više od 90% ispitanika ima vrijednosti arterijske krutosti ≤ 9 m/s (u preporučenim vrijednostima) prije i nakon smjenskog rada. Zdravstveni radnici koji rade u hitnoj službi prosječno imaju vrlo dobar indeks radne sposobnosti (u rasponu od 37 do 43) kako prije tako i nakon smjene. Nakon smjenskog rada ne dolazi do statistički značajne promjene arterijske krutosti kod ispitanika, ali dolazi do značajnog smanjenja indeksa radne sposobnosti s 42,02 ± 4,64 na 37,97 ± 4,98, P<0,001. U multivarijatnom linearnom regresijskom modelu predikcije povećanja arterijske krutosti nakon smjenskog rada značajne prediktorske varijable povezane s većim vrijednostima arterijske krutosti nakon smjene (kontrolirane na utjecaj ostalih varijabli u modelu) su starija dob (beta=0,38, P=0,001) i muški spol (beta=0,22, P=0,027). U multivarijatnom linearnom regresijskom modelu samo je varijabla ocjena težina prethodne smjene negativno povezana s povećanjem indeksa radne sposobnosti nakon smjenskog rada (beta=-0,20, P=0,044) kada se kontrolira utjecaj ostalih prediktora u regresijskom modelu. Zaključak ovog istraživanja je da iako zdravstveni radnici u bolničkoj hitnoj službi imaju vrlo dobru radnu sposobnost, nakon svake noćne smjene dolazi do pada radne sposobnosti, stoga treba uvoditi i kontinuirano provoditi mjere za očuvanje radne sposobnosti.