| Abstract | Uvod: Edukacija pacijenta i obitelji danas je jedna od glavnih intervencija medicinskih sestara/tehničara. Kvalitetna i pravovremena edukacija pacijenta u jedinici intenzivnog liječenja pridonosi oporavku, rehabilitaciji i poboljšanju kvalitete života pacijenta. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati percepciju medicinskih sestara/tehničara o preduvjetima za edukaciju pacijenata u jedinicama intenzivnog liječenja.
Materijali i metode: U istraživanju je sudjelovalo 110 (54,2%) medicinskih sestara /tehničara Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Instrument istraživanja bio je validirani upitnik za procjenu znanja i stavova o edukaciji pacijenata Nurse Patient Education Questionnaire. Podatci dobiveni istraživanjem analizirani su metodama deskriptivne statistike (tablice frekvencije, hi-kvadrat test) i prikazani na razini značajnosti od P<0,05.
Rezultati: Od ukupnog broja ispitanika najveći udio njih (54,1%) ponekad ima vremena tijekom dnevnog rada educirati pacijente, a 52,3% ponekad može educirati pacijente bez uznemiravanja. Najveći udio ispitanika (63,6%) na svom radnom mjestu nema pisane smjernice i upute za edukaciju pacijenata, niti na njihovom radnom mjestu postoji medicinska sestra/tehničar odgovaran za razvoj te aktivnosti. U sestrinsku dokumentaciju svega 10,2% ispitanika upisuje uvijek aktivnosti edukacije pacijenta. Podršku nadređenog u edukaciji pacijenata ima 63,2% ispitanika, a 60,8% njih navodi da nemaju mogućnost profesionalnog razvoja u tom segmentu. Najveći udio ispitanika (65,7%) na svom radnom mjestu ima pristup nastavnim materijalima, a 71,7% te materijale ne koristi u edukaciji pacijenata. Najveći udio ispitanika (57,8%) smatra edukaciju pacijenta važnom sestrinskom odgovornošću, a 54,6% njih se niti slaže niti ne slaže da su kvalificirani/kompetentni u edukaciji pacijenata. Značajno više ispitanika sa završenom visokom stručnom spremom smatra se kompetentnim u informiranju pacijenata u donosu na ispitanike sa srednjom i višom stručnom spremom (P=0,019).
Zaključak: Medicinske sestre/tehničari u jedinicama intenzivnog liječenja smatraju edukaciju pacijenata važnom sestrinskom odgovornošću i iako imaju podršku nadređenih, nemaju sve preduvjete za provođenje kvalitetne edukacije pacijenta. Buduće intervencije u segmentu sestrinske edukacije pacijenata potrebno je usmjeriti prema izvorima iz znanstveno utemeljenih spoznaja te osnaživanju intervencija dokumentacije sestrinske edukacije pacijenata. |
| Abstract (english) | Introduction: Patient and family education is one of the main interventions of nurses today. Quality and timely education of patients in the intensive care unit greatly contributes to recovery, rehabilitation and improving the quality of life. The aim of this study was to examine the perception of nurses / technicians about the prerequisites for patient education in intensive care units.
Methodology: Participants in the study were 110 (54.19%) nurses of the Clinic of Anesthesiology, Resuscitation and Intensive Care at the Clinical Hospital Center Zagreb. The research instrument was a validated Nurse Patient Education Questionnaire. The data obtained by the research were analyzed by methods of descriptive statistics (frequency tables, chi-square test) and presented at a significance level of P <0.05.
Results: Out of the total number of respondents, the highest number (54.1%) sometimes have time to educate patients during daily work, and 52.3% can sometimes educate patients without harassment. The most of respondents (63.6%) do not have written guidelines and instructions for patient education at their workplace, nor is there a nurse / technician responsible for the development of this activity. Only 10.2% of respondents always documented patient education activities in nursing documentation. 63.2% of respondents have the support of their superiors in patient education, and 60.8% of them do not have the possibility of professional development in that field. The most of respondents (65.7%) have access to teaching materials at their workplace, and 71.7% do not use these materials in patient education. The most of respondents (57.8%) consider patient education an important nursing responsibility, and 54.6% of them neither agree nor disagree that they are qualified / competent in patient education.
Conclusion: Nurses in intensive care units consider patient education an important nursing responsibility and although they have the support of superiors, they do not have all the prerequisites for conducting quality patient education. Interventions in the field of nursing education of patients should be directed towards scientific based sources and strengthening the interventions of documentation of nursing education of patients. |
