| Abstract | Delirij se definira kao smanjena sposobnost usmjeravanja, fokusiranja, održavanja i preusmjeravanja pažnje. U jedinici intenzivnog liječenja, delirij je znak lošeg ishoda liječenja. Pojavnost delirija utječe na produženje liječenja, povećanje troškova liječenja i na mortalitet i morbiditet. Sam mehanizam nastajanja delirija danas još uvijek nije poznat, no postoje određeni rizični čimbenici koji mogu utjecati na razvoj delirija. Potrebno ih je poznavati i na vrijeme prepoznati, najčešći rizični čimbenici su: starija dob, korištenje alkohola ili droge, poremećaj metabolizma, sepsa, loša kontrola boli korištenje određenih lijekova ili jaka sedacija. Prilikom dijagnostike delirija najčešće se u praksi koristi subjektivna procjena kliničara, no danas je razvijen niz bodovnih ljestvica koje mogu pomoći kliničarima da na vrijeme prepoznaju i otkriju delirij. U liječenju se mogu koristiti farmakološke i nefarmakološke metode. Preporučava se započeti s nefarmakološkim metoda, dok se korištenje lijekova pokušava ne koristiti.
Prevencija je izrazito važna kako bi se smanjili negativni učinci farmakološke terapije i negativnog ishoda. Preporučuje se dva puta dnevno napraviti procjenu na: bol, uznemirenost i delirij. Bol vrlo često može uzrokovati nastanak delirija, i iz toga razloga ju je potrebno na vrijeme prepoznati i tretirati kako se delirij ne bi razvio. Ono što također značajno utječe na razvoj delirija je nepoznato okruženje pacijenta, stoga je potrebno pacijentu osigurati sigurnu okolinu. Suradnja bolničkog osoblja s obitelji pacijenta i individualiziran pristup pacijentima, omogućava uspostavljanje kontakta s pacijentima i individualiziran pristup pacijentu, kako bi mu se omogućila mobilizacija za vrijeme oporavka.
Medicinske sestre su u kontinuiranom kontaktu s pacijentima, i iz toga razloga one će često prve prepoznati i uočiti promjene kod pacijenata. One moraju biti adekvatno educirane o simptomima i znakovima, rizičnim čimbenicima te načinima tretiranja delirija. Osim toga, pružaju podršku pacijentima i njihovim obitelji za vrijeme boravka pacijenta u jedinici intenzivnog liječenja. |
| Abstract (english) | Delirium is defined as a reduced ability to direct, focus, maintain, and divert attention. In the intensive care unit, delirium is a sign of a poor treatment outcome. The incidence of delirium affects not prolonging treatment, increasing treatment costs and mortality and morbidity. The mechanism of delirium formation is still unknown today, but there are certain risk factors that can influence the development of delirium. They need to be known and recognized in time, the most common risk factors are old age, alcohol or drug use, metabolic disorders, sepsis, poor pain control, use of certain medications, or severe sedation. When diagnosing delirium, the subjective assessment of clinicians is most often used in practice, but today a number of scoring scales have been developed that can help clinicians recognize and detect delirium in time. Pharmacological and non-pharmacological methods can be used in treatment. It is recommended to start with non-pharmacological methods, while the use of drugs is avoided until necessary.
Prevention is extremely important in order to reduce the negative effects of pharmacological therapy and the negative outcome. It is recommended to make an assessment twice a day for: pain, anxiety and delirium. Pain can very often cause delirium, which is why it needs to be recognized and treated in time so that delirium does not develop. Furthermore, unknown environment of patient significantly affects the development of delirium, it is necessary to provide the patient with a safe environment. The collaboration of hospital staff with the patient’s family and individualized approach to patients allows for contact with patients and individualized approach to the patient to allow him to mobilize during recovery.
Nurses are in constant contact with patients, and for this reason they will often be the first to recognize and notice changes in patients. They must be adequately educated about the symptoms and signs, risk factors, and ways to treat delirium. In addition, they provide support to patients and their families during the patient's stay in the intensive care unit. |
