Uho, periferni slušni organ, sastoji se od tri dijela: vanjskog, srednjeg i unutarnjeg uha. Vanjsko i srednje uho smatraju se konduktivnim ili provodnim dijelom slušnog sustava, dok je unutarnje uho s Cortijevim organom dio perceptivnog ili zamjedbenog dijela slušnog sustava. Postoje bolesti koje uzrokuju konduktivno, bolesti koje uzrokuju zamjedbeno te bolesti koje uzrokuju mješovito oštećenje sluha. Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije 20% čitave populacije ima neki oblik oštećenja sluha. Oštećenje sluha može biti blago gdje imamo gubitak od 20 do 35 dB-a i problemi se javljaju tek u glasnoj okolini, do potpunog oštećenja sluha s pragom sluha većim od 92 dB. Bolesti povezane s konduktivnim gubitkom sluha česte su u općoj populaciji, posebice u dječjoj dobi gdje su u 80% slučajeva uzrok nekog oblika gubitka sluha. Postoji nekoliko metoda kojima možemo dijagnosticirati konduktivno oštećenje sluha, prije svega audiološkim testovima poput akumetrije i audiometrije, no u većini slučajeva već će nam fizikalni pregled otkriti potencijalni uzrok oštećenja sluha. Budući da je velik broj bolesti koje mogu uzrokovati konduktivno oštećenje sluha, cilj ovog diplomskog rada na jednom je mjestu prikazati neke od čestih bolesti povezanih s konduktivnim gubitkom sluha uz naglasak na njihovu dijagnostiku i liječenje.