| Abstract | Ureaplasma spp. je mikroorganizam koji se pronalazi kao normalna mikrobiota u cervikovaginalnim uzorcima čak 40-80% žena te kod većine žena ne predstavlja problem u trudnoći. Međutim, također je i najčešće izolirani mikroorganizam u intrauterinim infekcijama te se smatraju faktorom rizika za prijevremeni porod, prijevremeno pucanje plodovih ovoja, korioamnionitis, endometritis te BPD, IUGR, NEC, IVH, diseminiranu infekciju kod novorođenčeta. Točni uvjeti u kojima Ureaplasma spp. postaje opasna za ishod trudnoće nisu jasni. Predloženi su mehanizmi direktnog učinka, putem faktora virulencije (ureaza, IgA proteaza, fosfolipaza A i C), te mehanizmi posredovani imunološkim odgovorom majke i/ili fetusa. Potonji su vrlo varijabilni za što se primarno smatraju odgovornima varijacije u mba genu.
Metode probira nisu određene službenim smjernicama. Dosadašnja istraživanja stavljaju naglasak na molekularne metode (PCR) zbog veće osjetljivosti i specifičnosti. Preporuča se uzorak amnijske tekućine ukoliko je dostupan. Cervikovaginalnom brisu ne pridaje se jednako značenje te je, ukoliko se uzima, potrebna je kvantifikacija bakterija u uzorku. Također, sve više se stavlja naglasak na dodatne parametre kako bi se bolje definirao rizik koji pozitivan nalaz Ureaplasma spp. predstavlja te odredila potreba za liječenjem. Među predloženim dodatnim parametrima su BV, VC i neki upalni medijatori- IL-6 i MMP-8 koji se mogu određivati i u amnijskoj tekućini i u cervikalnoj sluzi.
Ureaplasma spp. ima opsežnu rezistenciju na antibiotike te znatan potencijal za razvoj daljnje rezistencije. Od antimikrobne terapije preporučaju se makrolidi. Unutar te skupine prednost se daje azitromicinu i klaritromicinu, te novijem solitromicinu. Put primjene terapije i doza, koji sa sigurnošću dovode do eradikacije, nisu još određeni. Također, istražuje se mogućnost korištenja lijekova s protuupalnim djelovanjem. |
| Abstract (english) | Ureaplasma spp. is a microorganism found as normal microbiota in cervicovaginal samples of 40-80% of women and, for most of them, it does not represent a problem during pregnancy. However, it is also the most commonly isolated microorganism in intrauterine infections and is considered a risk factor for premature birth, premature membrane rupture, chorioamnionitis, endometritis, also BPD, IUGR, NEC, IVH and disseminated infection in newborns. The exact conditions in which Ureaplasma spp. becomes a risk for pregnancy outcome are unclear. Proposed mechanisms of action are direct, through virulence factors (urease, IgA protease, phospholipase A and C), and indirect, through immune response of mother and/or foetus. The latter shows a lot of variation, for which the mba gene is considered to be the primary reason.
There are no official guidelines for screening. The research emphasises the importance of using molecular methods (PCR) due to their higher sensitivity and specificity. The sample of amniotic fluid is recommended, if available. A cervicovaginal sample is not considered to be of equal significance. If it is done, the quantification of bacteria is necessary. Also, the research emphasises the need for additional parameters to better distinguish the risk of a positive finding of Ureaplasma spp. and to determine the need for treatment. BV, VC and inflammatory mediators such as IL-6 and MMP-8 are the most commonly suggested additional parameters which can be measured in amniotic fluid and in cervical fluid.
Ureaplasma spp. has both extensive resistance to antibiotics and significant potential to develop further resistance. Macrolides are a recommended antimicrobial therapy. Within that group the preferred option is azithromycin or clarithromycin, or a newer one, solithromycin. Route of administration and the dosage, which would lead to successful eradication, have not yet been determined. The new research is focusing on the usage of anti-inflammatory therapy. |
