Akutni koronarni sindrom te posljedično razvijeni kardijalni arest je značajan javnozdravstveni problem koji uzrokuje doživotne neurološke posljedice kod većine preživjelih pacijenata. Kako bi se smanjila smrtnost pacijenata i poboljšao neurološki opravak, u koronarnim jedinicima koristi se metoda liječenja terapijskom hipotermijom koja je sastavni dio smjernica za reanimaciju te standardna metoda zbrinjavanja pacijenata u postarestnom razdoblju. Primarna indikacija za provođenje terapijske hipotermije je kod pacijenata s dogođenim izvanbolničkim kardijalnim arestom bez obzira na inicijalni srčani ritam te treba biti započeta unutar prvih 6 sati. Metode za uvođenje i održavanje hipotermije dijele se na neinvazivne i invazivne, a svaka metoda ima svoje prednosti i nedostatke koji su prikazani u radu. Hipotermična intervencija sastoji se od indukcije hipotermije, održavanja ciljne temperature kroz određeni period i zagrijavanja do normalne tjelesne temperature. Cilj ovog diplomskog rada jest ukazati na značajnost uloge medicinske sestre tijekom provođenja terapijske hipotermije te prikazati niz intervencija u koje je ona uključena, odnosno u sve dijelove procesa zbrinjavanja i liječenja pacijenata terapijskom hipotermijom. Kako bi se pacijentu pružila što kvalitetnija zdravstvena njega, medicinska sestra/tehničar mora imati proširena znanja, vještine i određeno iskustvo, odnosno posebno dodane kompetencije.