Alzheimerova bolest (AB) i frontotemporalna demencija (FTD) predstavljaju važan diferencijalno dijagnostički problem u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Stoga postoji potreba pronalaska bioloških markera kojima bi se pospješila točnost postavljanja dijagnoze. Cilj je ove disertacije bio ocijeniti dijagnostičku važnost triju potencijalnih markera iz likvora: ukupnog tau proteina (t-tau), tau proteina fosforiliranog na treoninu 181 (p-tau181) i tau proteina fosforiliranog na serinu 199 (p-tau199) u diferencijalnoj dijagnozi bolesnika s AB i FTD podudarnih dobnih skupina. Koncentracije navedenih proteina iz likvora određene su u 25 bolesnika s FTD, 27 bolesnika s AB te 25 ispitanika kontrolne skupine. Vrijednosti t-tau, ptau181 i p-tau199 iz likvora su bile značajno veće u skupini bolesnika s AB nego u skupini bolesnika s FTD (p<0,001) i kontrolnoj skupini (p<0,001), dok je statistički značajna razlika između bolesnika s FTD i ispitanika kontrolne skupine nađena samo za p-tau181 (p = 0,028). Kad je osjetljivost postavljena na vrijednost 85% ili više, specifičnost pri razlikovanju bolesnika s AB i FTD iznosila je 40,0% za t-tau, 37,5% za p-tau181 i 56,0% za p-tau199, čime nijedan od ovih markera nije zadovoljio kriterije radne skupine za markere (osjetljivost i specifičnost >85%). Ipak, upotrebom kombinacije vrijednosti koncentracija t-tau i p-tau199 markera iz likvora postignuta je točna klasifikacija 22 od 25 bolesnika s FTD. Zaključeno je da nijedan od navedenih markera zasebno nije pokazao karakteristike „idealnog“ markera, ali je kombinacija ttau i p-tau199 detektirala zadovoljavajuće visoki postotak FTD bolesnika (88%).