Bioptički uzorci 102 meningeoma su fiksirani formalinom, uklopljeni u parafin i bojani hemalaun-eozinom (HE). Svi uzorci analizirani su metodom protočne citometrije kojom se odredilo proliferativnu aktivnost i ploidiju. Usporedno, svi su tumori analizirani s pomoću imunohistokemijskog bojenja na izražaj dvaju biljega: biljega proliferacije PCNA i produkta-tumor supresijskog gena p53. Na HE bojenim preparatima ispitivane su histološke značajke koje uključuju celularnost, broj mitoza, područja nekroze i stupanj atipije stanica. Po standardima Svjetske zdravstvene organizacije iz 1993. god. revidiranoj po Perry-u i sur., meningeome smo klasificirali u tri stupnja: benigne (N=49), atipične (N=30) i anaplastične (N=23). Analiziran je bioptički materijal bolesnika s dijagnozom meningeoma na prvoj operaciji (N=66). Od toga u 36 bolesika nastupio je recidiv bolesti. Ostali bolesnici kod kojih nije došlo do recidiva bolesti (N=30) predstavljali su kontrolnu skupinu. Bolesnici su praćeni su od 5 do 12 god. (srednje vrijeme praćenja 88.4±35.7 mjeseci). Usporedno je analiziran bioptički materijal bolesnika s postavljenom dijagnozom atipičnog/malignog meningeoma već pri prvom operativnom zahvatu (N=12). Nije bilo razlike u preživljenju za dob niti između grupe muškaraca i žena. Histološki stupanj meningeoma povezan je s prognozom. Značajno veći broj meningeoma histološkog stupnja II i III nalazi se u grupi recidiva u odnosu na tumore kontrolne skupine koji nisu razvili recidiv u promatranom periodu (p=0.000). U grupi recidiva bilo je 31% meningeoma I. stupnja, 46% meningeoma II. stupnja i 23% meningeoma III. stupnja. U kontrolnoj skupini meningeoma koji nisu recidivirali nije bilo malignih tumora, atipičnih je bilo 10% (3/30), a benignih 90% (27/30). Od histoloških značajki u grupi benignih meningeoma koji će recidivirati postoji statistički značajno više izražen pleomorfizam stanica, atipija jezgara, gubitak strukture i povećana celularnost (>53). Aneuploidija je bila značajno više zastupljena u grupi recidiva 37% (13/35) u odnosu na samo 7% aneuploidnih meningeoma (2/30) među onima koji nisu imali recidiv. U grupi histološki benignih meningeoma koji nisu recidivirali samo je jedan aneuploidni histogram (4%). U grupi histološki benignih recidiva 45% meningeoma je imalo aneuploidni histogram (5/11). Stoga smatramo da je svaka aneuploidija znak lošijeg biološkog ponašanja i koristan pokazatelj budućeg recidiva. Postotak stanica u S-fazi nije postigao statistički značaj prilikom korelacije sa ispitivanim značajkama. Visoka izraženost PCNA statistički je značajno povezana s brojem mitoza (p=0.016). Na ukupno 102 analizirana meningeoma stupanj izraženosti PCNA se statistički razlikovao među meningeomima različitig stupnja i rastao je s histološkim stupnjem meningeoma (p=0.032). U grupi recidiva čak 66% meningeoma imalo je srednji i visoki izražaj p53 i taj je ujedno statistički značajno viši od izražaja p53 u meningeoma koji nisu recidivirali (p=0.003). U grupi recidiva benigne histologije 45% je imalo srednji i visoki izražaj p53 (5/11). U nerecidivnim meningeomima benigne histologije 81% tumora su bili bez ili s niskim izražajem p53 (22/27). Na ukupno 102 analizirana meningeoma stupanj izraženosti p53 se značajno statistički razlikovao za meningeome različitig histološkog stupnja (p=0.000).