| Abstract |
Karcinom pluća je najčešći invazivni rak u muškaraca, a u žena je na trećem mjestu po učestalosti u Republici Hrvatskoj. Ukupna srednja prevalencija boli u bolesnika s karcinomom pluća prema podacima iz literature iznosi 6 - 100 %. Iako niz godina postoje smjernice o liječenju boli primjena analgetske terapije u većine bolesnika s karcinomom pluća ne-malih stanica u praksi nije adekvatno provedena, te je prevalencija neliječenih bolesnika s malignom boli prema podacima iz objavljenih studija od 8 do 82 %.
Provedeno je prospektivno ispitivanje na uzorku od 301 bolesnika sa karcinomom pluća ne-malih stanica liječenih u Klinici za plućne bolesti „Jordanovac“ u Zagrebu. Prikupljeni su podaci o dobi, spolu, patohistološkoj dijagnozi i stadiju bolesti, te općem stanju bolesnika. Stadij bolesti je određivan prema revidiranoj TNM klasifikaciji karcinoma pluća iz 1997. godine, a opće stanje bolesnika procjenjivano prema smjernicama ECOG grupe utvrđenim 1982. godine. Intenzitet boli je određivan pomoću validirane vizualne analogne skale (VAS) s deset obilježenih točaka intenziteta boli kod dolaska, te nakon jedan, dva i tri mjeseca terapije ordinirane prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije o liječenju kronične maligne boli.
Bolesnici su bili najčešće muškog spola (74 %), medijana dobi 63 godine, u uznapredovalom stadiju bolesti (84 %) i dobrog općeg stanja (58 %). Kod dolaska je prevalencija boli bila 100 %, a većina bolesnika je osjećala bol umjerenog i jakog intenziteta (47 i 26 %). Udio bolesnika s jačim intenzitetom boli bio je značajno veći u bolesnika s uznapredovalim stadijem karcinoma pluća ne-malih stanica u odnosu na one s ranijim stadijima (78 vs 47 % bolesnika), te u bolesnika s lošijim općim stanjem u odnosu na one s dobrim (87 vs 63 % bolesnika). Bolesnici s koštanim metastazama imali su značajno veći intenzitet boli u odnosu na bolesnike bez metastaza u kostima. Manje od 5 % bolesnika je kod dolaska imalo dostatnu analgetsku terapiju, a više od 90 % bolesnika je liječeno izvan preporučenih terapijskih smjernica.
Nakon inicijalnog testiranja svim je ispitanicima uvedena terapija opioidnim analgetikom fentanilom u skladu sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, te je kvantificirana promjena intenziteta boli u ovisnosti o liječenju, kao i vrijeme potrebno do zadovoljavajućeg postizanja kontrole boli.
Svi bolesnici su imali korist od liječenja, sa statistički značajnim smanjenjem intenziteta boli na svakoj kontroli tijekom tromjesečnog praćenja. Najznačajniju korist od liječenja imali su bolesnici dobrog općeg stanja s uznapredovalim stadijem bolesti i umjerenom boli kod dolaska. Bolesnici sa koštanim metastazama koji nisu liječeni radioterapijom postigli su dostatnu analgeziju i u slučaju jake boli kod uključivanja u studiju. Za razliku od njih, oni bolesnici s umjerenom boli kod dolaska i provedenom iradijacijskom terapijom nisu postigli dobru analgeziju.
Prosječne doze fentanila potrebne za dostatnu analgeziju značajno su povećavane tijekom razdoblja praćenja (1, 2 i 3 mjeseca) te su kod bolesnika dobrog općeg stanja iznosile 25 -50 µg/h, a kod bolesnika lošijeg općeg stanja 25 do 75 µg/h. Visina doze značajno je ovisila o stadiju uznapredovalosti bolesti, a statistički značajna razlika između ordiniranih doza kod bolesnika ranijih i kasnijih stadija bolesti uočena je nakon dva mjeseca liječenja. Bolesnici s ranijim stadijima bolesti brže postižu dostatnu analgeziju uz stabilnu dozu opioidnog analgetika. Bolesnici su imali očekivane nuspojave liječenja u malom postotku, bez neželjenih učinaka koji bi zahtijevali prekid terapije.
Udio bolesnika s dostatnom postignutom analgezijom (VAS ≤ 3) povećava se u svih skupina ispitanika s duljinom trajanja liječenja opioidnim analgetikom.
Potrebna su daljnja istraživanja maligne boli u bolesnika s karcinomom pluća ne-malih stanica, osobito pitanja terapijskog učinka palijativne iradijacije i primjene bifosfonata kod prisutstva koštanih metastaza. Nužno je provoditi edukaciju bolesnika i zdravstvenog osoblja o potrebi i mogućnostima uspješnog liječenja kronične maligne boli.
|
| Abstract (english) | Pain continues to be a prevalent and undertreated symptom experienced by most patients with non-small-cell lung cancer. A total of 301 patients have been enrolled in prospective study, median age 63 years, most by males (74%), with metastatic disease (57%), good performance status (ECOG 0/1 in 58%). Prevalence of some degree of pain was 100%; moderate and severe more than 70%. Pain intensity was related to stage of disease and patient performance status - higher in patients with advanced disease (28 vs 13 %), worse performance status (46 vs 11 %) and in patients with bone metastases (45 vs 23 %). More than 95% of the patients had inadequate analgesic treatment before study. In the study transdermal fentanil was used as opioid in analgesic protocol. All patients benefit from the opioid therapy during the three month period. Patients with more advanced disease and worse performance status required more time to achieve stable pain control and higher opioid doses than patients with less advanced disease and good performance status. Patients with moderate pain intensity before study, good PS and advanced disease benefit the most.
|
