| Abstract | Uvod: Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je pretilost globalnom epidemijom 21. st. Glavnu ulogu u homeostazi tjelesne težine i energetskog metabolizma imaju hormoni i neuroendokrini sustav. Dva najvažnija hormona koja se istražuju u tom pogledu su grelin i leptin, poznati tek posljednjih desetak godina s kontraregulatornim ulogama u energetskoj homeostazi pulsatilno se otpuštajući, ovisno o ciklusima gladovanja i sitosti. Liječenje debljine intragastričnim balonom postaje sve popularnija semi-invazivna endoskopska metoda liječenja pretilosti koja se primjenjuje nakon neuspjeha medikamentoznog, a prije invazivnog kirurškog. Istraživanja promjene koncentracije grelina, u odnosu na gubitak tjelesne težine, posredovana intragastričnim balonima su oskudna, za razliku od brojnih u barijatrijskoj kirurgiji.
Cilj rada: U prospektivnom istraživanju analizirati učinkovitost, podnošljivost i sigurnost liječenja pretilosti primjenom intragastričnog balona (BIB), želučanom vrpcom i «sleeve» resekcijom želuca. U odnosu na spol, dob i kategoriju pretilosti usporediti promjenu serumskih koncentracija grelina i leptina s gubitkom tjelesne težine, te prikazati relativne učinkovitosti ispitivanih metoda. Pratiti dugoročni uspjeh po terapiji BIB-om. Analizirati povezanost serumskih koncentracija regulatornih peptida sitosti (inzulin/C-peptid) i leptina, ovisno o gubitku tjelesne težine. Istražiti moguću povezanost infekcije Helicobacter pylori, koncentracije hormona grelina i stupnja pretilosti.
Hipoteza istraživanja je bila da se ovisno o serumskoj koncentraciji hormona grelina i leptina može procijeniti uspješnost terapijskog odgovora ispitivanim metodama.
Ispitanici i metode: U studiju je uključeno 80 bolesnika (17♂, 63♀) s ITM ≥ 35 kg/m2 uz komorbiditet debljine, odnosno ITM > 40 kg/m2 koji su zadovoljili kriterije za liječenje intragastričnim balonom ili kirurškim barijatrijskim procedurama. Od toga 44 bolesnika (8♂;36♀) liječeno je intragastričnim balonom, te 36 kirurškim metodama (21 želučanom vrpcom (5♂;16♀), 15 «sleeve» resekcijom želuca (4♂;11♀)). Svim bolesnicima učinjen je internistički pregled uz ispitivanje parametara antropometrije, demografije, te obiteljskog herediteta. Učinjena je ciljana gastroenterološka, endokrinološka i psihološka obrada, a po potrebi pregled kirurga. Tijekom studije, u definiranim vremenskim odsječcima učinjeni su kontrolni pregledi (početak 0 mj.; 1 mj.; 3 mj.; 6 mj.; 7 mj.; 12 mj. 18/24 mj.) koji su uključivali pregled specijaliste, uzv abdomena i laboratorijske pretrage: biokemijske i hormonske (grelin, leptin, inzulin, C-peptid ). Ispitivani parametri analizirani su prema kategorijama pretilosti nemorbidna (ITM < 40kg/m2), vs. morbidna (ITM ≥ 40kg/m2) i metodi liječenja.
Rezultati: Postotak izgubljene ekscesne tjelesne težine (%EWL) u svih bolesnika liječenih intragastričnim balonom (BIB) nakon 6 mjeseci liječenja bio je 31,8%, a analizirani odvojeno nemorbidno, vs. morbidno pretili dobili smo različitu učinkovitost %EWL: 35,45% u skupini (ITM < 40 kg/m2) i 27,64% u skupini (ITM ≥ 40 kg/m2), bez statističke značajnosti. Zbirno gledajući, BIB je bio učinkovit u 77,3%. %EWL u bolesnika operiranih barijatrijskim procedurama nakon 18 mjeseci liječenja bio je 65,2%. Odvojeno analiziran po procedurama %EWL (želučanom vrpcom, vs. »sleeve« resekcijom želuca) nakon 6. mj. liječenja bio je 43,8%, vs. 50,8%, nakon 12. mj. 47,8%, vs. 58,9%, nakon 18 mj. 61,5%, vs. 72,8%. Bolesnici liječeni kirurškim metodama imali su statistički značajno u svim antropometrijskim varijablama i prema većini metaboličkih parametara bolju učinkovitost u odnosu na bolesnike liječene intragastričnim balonom. Od tri ispitivane metode »sleeve« resekcija želuca je najučinkovitija, a druga po učinkovitosti je želučane vrpca, statistički značajno za ženski spol, a bez korelacije za dob. U bolesnika liječenih BIB-om uočena je tendencija povratka izgubljenih kilograma nakon vađenja balona. Postoji razlika u kretanju serumskih koncentracija hormona grelina između bolesnika liječenih intragastričnim balonom, resekcijom i vrpcom kroz cijelo vrijeme trajanja studije. Nije uočeno statistički značajnih razlika u serumskim koncentracijama hormona grelina na početku liječenja, kao niti u svim kasnijim mjerenjima s obzirom na prisutnost infekcije Helicobacter pylori, bez obzira na početni indeks tjelesne mase (ITM), te bez obzira na metodu liječenja. Koncentracije grelina su nakon »sleeve« resekcije želuca padale, a po terapiji vrpcom i balonom rasle. U bolesnika liječenih balonom nije bilo značajne povezanosti gubitka tjelesne težine i promjena koncentracije grelina. U nemorbino pretilih bolesnika s BIB-om zabilježene su značajne promjene koncentracije grelina u prvih šest mjeseci, dok u morbidno pretilih nisu. Nakon vađenja BIB-a koncentracija grelina je padala bez obzira na početni ITM. U bolesnika liječenih vrpcom postoji značajna povezanost postotka izgubljene početne tjelesne težine (%LTW) s porastom koncentracije grelina nakon godinu dana, a u »sleeve« reseciranih povezanost %EWL sa smanjenjem njegove koncentracije nakon 6 i 12 mjeseci. U bolesnika liječenih BIB-om bila je značajna povezanost %EWL sa smanjenjem koncentracije leptina nakon 6 mj., kao i nakon 6 mj. po vađenju. U bolesnika liječenih kirurškim metodama nađena je značajna povezanost %LTW sa smanjenjem koncentracije leptina nakon 6 mj., s time da je značajnost zabilježena samo u bolesnika liječenih vrpcom. Značajna povezanost pada koncentracije hormona leptina i C-peptida u bolesnika liječenih kirurškim metodama prisutna je i nakon 12 mjeseci, dok je za iste varijable značajna povezanost s porastom 6 mj. po završetku liječenja BIB-om. Uočena je značajna povezanost početnih serumskih koncentracija hormona grelina i %EWL nakon 6 i 12 mj. u bolesnika liječenih »sleeve« resekcijom želuca. Pronađena je obrnuto proporcionalna ovisnost početnih serumskih koncentracija hormona grelina i %LTW nakon 6 mj. liječenja balonom.
Zaključak: Intragastrični balon i barijatrijske kirurške procedure: »sleeve« resekcija želuca i želučana vrpca su dobro podnošljive i sigurne metode liječenja pretilosti. »Sleeve« resekcija želuca je najučinkovitija po svim antropometrijskim i većini metaboličkih varijabli, a nešto manje učinkovita je želučana vrpca. Intragastrični balon ima povoljan prolazan učinak na gore navedene ispitivane varijable s tendencijom povratka tjelesne težine po njegovom vađenju. Za razliku od varijabilnog kretanja serumskih koncentracija hormona grelina ovisno o metodi liječenja, koncentracije leptina padaju s gubitkom tjelesne težine bilo kojom metodom liječenja. Našim istraživanjem pokazali smo da je uz početne visoke serumske koncentracije hormona grelina optimalna metoda liječenja pretilosti Kirurška »sleeve« resekcija želuca, odnosno ti bolesnici nisu dobri kandidati za liječenje pretilosti intragastričnim balonom. Buduća multicentrična istraživanja trebala bi se fokusirati uz grelin i na neke nove potencijalne hormonalne interakcije.
|
| Abstract (english) | Introduction: World Health Organization pronounced the global epidemic of obesity in the 21th century. Body weight regulation and energy balance are dominantly mediated by interactions of hormones and neuroendocrine factors. In the last decade ghrelin and leptin were found to be the two most important hormonal representatives for patophysiology of obesity. Concentration pulses of those two hormones were found to be of inversely reciprocal manner in relation to hungriness or conversely during satiety. Treating of obesity with minimally invasive endoscopic implantation of intragastric balloons becomes more and more popular option, indicated upon failure of conservative treatment and preceding the bariatric surgery. While abundantly covered in bariatric surgery, studies that investigate ghrelin behavior and roles in relation to body weight reduction by intragastric balloon are scarce.
Objectives: To prospectively analyze efficiency, tolerability and safety of obesity treatment by intragastric balloons, laparoscopic adjustable gastric banding (LAGB) and by laparoscopic sleeve gastrectomy (LSG). Behavior of ghrelin and leptin in relation to body weight changes will be studied concerning age, gender and grade of obesity, along with evaluating relative efficiency scores related to each method. Efficiency of BIB will be monitored during the long term follow up. The “satiety” peptides (insulin, c-peptide and leptin) concentrations will be assessed in accordance to body weight changes during treatment. Potential role of Helicobacter pylori infection in regard to ghrelin concentration or obesity grade will be appraised as well.
Hypothesis stated that efficiency of the applied treatment could be predicted by concentration of ghrelin and leptin.
Patients and methods: Study enrolled 80 addressees (17♂, 63♀) of BMI ≥ 35 kg/m2 plus obesity comorbidity or BMI>40kg/m2 and meeting criteria of the treatment by intragastric balloons or bariatric surgery. BIB treatment was applied in 44 patients (8♂;36♀) while 36 were operated (21 LAGB (5♂;16♀) and 15 LSG (4♂;11♀)). Study protocol included medical hystory and assessment of antropometric, demographic and hereditary factors in relation to obesity by internist. Subspecialized diagnostics included gastroenterologic, endocrinologic and psychology workup with occasional assessment by bariatric surgeon in particular cases. Study included periodic outpatient follow up (start-0 month;1 month; 3 months; 6 months; 7 months; 12 months; 18/24 months) by specialist, with abdominal ultrasound and laboratory tests; biochemical and hormonal (ghrelin, leptin, insuline, c-peptide). Studied parameters were assessed in relation to nonmorbid (BMI<40kg/m2) vs. morbid (BMI≥40kg/m2) class of obesity and the treatment applied.
Results: Percentage excess weight lost (%EWL) in the BIB group after 6-month treatment period was 31,8%, without statistical significance between classified to nonmorbid vs. morbid 35,45% and 27,64% respectively. BIB was efficient in 77,3% of treated patients. The 18th month %EWL for patients that were operated was 65,2%. Further classification by type of procedure %EWL at 6th month was 43,8% vs. 50,8% for the lapbanding vs. sleeve resection, 12th month 47,8% vs. 58,9%, and in 18th month 61,5% vs. 72,8%. Treatment efficiency in manner of anthropometric variables and most of the metabolic laboratory parameters was better with surgery than with BIB. The most efficient method was sleeve gastrectomy followed by adjustable lapband operation, with femal gender being signifficant, without statistical correlations to age. Patient treated with BIB were prone to body weight re-gain. The differences in ghrelin concentrations were seen between BIB treatment and adjustable lap band operation during study follow up. Helicobacter pylori failed to show statistical significance in relation among concentrations of ghrelin at all monitored outpatient controls, initial BMI or treatment applied. Ghrelin decreased upon sleeve operation, and rose after the lap band operation or BIB treatment. BIB treatment weight loss failed to show correlation to ghrelin concentration. Nonmorbidly obese patients treated with BIB showed significant ghrelin change in the first 6-month treatment period, while morbidly obese group did not. Ghrelin levels decreased after BIB removal in all patients. Significant correlation of ghrelin increase to %LTW at 1 year after lapband operation was found, while group of patient with sleeve resection had correlation of %EWL to ghrelin decrease in 6th and 12th months. Patients treated with BIB had significant correlation of the %EWL to leptin decrease at 6th month and in 12th month. Change of leptin in relation to surgical procedure was significant in group of patients treated with adjustable lapband. Significant correlation of leptin and c-peptide decrease in surgically treated patients even after 12th month, while patients treated with BIB had elevation after the 6th month. Concentration of ghrelin and %EWL were significantly correlated at 6th and 12th months after sleeve resection. Inversely reciprocal relationship of initial ghrelin level and %LTW was seen in the initial 6months period of BIB treatment.
Conclusion: BIB and bariatric sleeve gastrectomy or adjustable lapband operations are well tolerable and safe treatment options for dealing with obesity. Sleeve resection was the most efficient treatment option according to all anthropometric data and through most of the metabolic parameters, followed by adjustable lapband. BIB showed transient ameliorative effect on all studied parameters during treatment, with patient being prone to weight re-gain post removal. Ghrelin concentrations varied in relation to treatment method applied, while leptin levels decreased in relation to body weight reduction through all studied methods. Our study showed that patients with high initial ghrelin concentration were better suited candidates for the bariatric sleeve resection. Latter patients stood for the BIB treatment-resistant cases. Further multicentre studies might have focus on the other prospective neuro-endocrinologic interactions beyond the ghrelin.
|
