| Abstract | U ovom istraživanju analizirana je izraženost i prognostička vrijednost EpCAM-a i connexina 43 (Cx43) u karcinomu prostate. Hipoteza istraživanja bila je da su EpCAM i Cx43 izraženi u adenokarcinomu prostate te da je pojačana izraženost EpCAM-a povezana s lošijom prognozom, a pojačana izraženost Cx43 s boljom prognozom za bolesnika s adenokarcinomom prostate.
Na temelju postavljene hipoteze određeni su sljedeći ciljevi istraživanja:
1. Imunohistokemijski odrediti izraženost EpCAM-a i Cx43 u adenokarcinomu i benignom tkivu prostate.
2. Usporediti imunohistokemijsku izraženost EpCAM-a i Cx43 u adenokarcinomu prostate s priznatim prognostičkim čimbenicima (preoperativni PSA, Gleasonov zbroj, TNM i vrijeme biokemijskog relapsa).
3. Odrediti postoji li povezanost između izraženosti EpCAM-a i Cx43 u adenokarcinomu prostate.
4. Odrediti koji od dva ispitivana biljega ima veću prognostičku vrijednost u adenokarcinomu prostate.
Istraživanje je obuhvatilo 102 bolesnika kojima je učinjena radikalna prostatektomija zbog klinički lokaliziranog karcinoma prostate. Materijal je obrađen standardnom histološkom metodom, a dodatni rezovi tkiva koji su uz karcinom prostate sadržavali i tkivo prostate bez tumora analizirani su imunohistokemijski monoklonalnim protutijelima na EpCAM i Cx43.
EpCAM je bio pojačano izražen, a Cx43 smanjeno izražen u karcinomu prostate. Izraženost EpCAM-a bila je statistički osjetno negativno povezana s ukupnim vremenom praćenja (p<0,001), što upozorava na kraće vrijeme preživljenja bez povrata bolesti i raniju pojavu BCR-a kod bolesnika s većom izraženošću EpCAM-a. Kod bolesnika kod kojih se pojavio BCR izraženost EpCAM-a bila je statistički mnogo veća (p<0,001). Bolesnici s većim preoperativnim i postoperativnim Gleasonovim zbrojem te kraćim vremenom praćenja imali su mnogo veću izraženost EpCAM-a. Izraženost Cx43 u karcinomu prostate bila je znatno povezana s vremenom praćenja (p<0,001) i preoperativnim PSA (p<0,007). Bolesnici sa smanjenom izraženošću Cx43 u karcinomu imali su kraće vrijeme preživljenja bez povrata bolesti i više preoperativne vrijednosti PSA. Nadalje, bolesnici s pozitivnim kirurškim rubovima (p<0,001) imali su osjetno smanjenu izraženost Cx43.
Spearmanovim faktorom korelacije nije pronađena statistički znatna povezanost između stupnja izraženosti EpCAM-a i Cx43 u karcinomu prostate (Spearmanov koeficijent korelacije, koeficijent korelacije -0,181, p=0,069).
Kaplan-Meierova analiza pokazala je da su bolesnici s izraženošću EpCAM-a većom od 45% (p<0,001) i izraženošću Cx43 manjom od 30% (p<0,001) živjeli kraće bez povrata bolesti. U Coxovoj regresijskoj analizi kao statistički važni faktori za duljinu preživljenja bez povrata bolesti pokazali su se preoperativni PSA (p=0,003), preoperativni Gleasonov zbroj (p=0,025), viši, T stadij bolesti (p<0,001), izraženost EpCAM-a veća od 45% (p<0,001) i izraženost Cx43 manja od 30% (p=0,014).
Prema dobivenim rezultatima može se zaključiti da bi EpCAM koji je u većoj mjeri izražen u karcinomu te Cx43 koji pokazuje smanjenu izraženost u tumorskom tkivu mogli imati ulogu u progresiji karcinoma prostate. EpCAM i Cx43 osjetno su povezani s priznatim prognostičkim čimbenicima, što upozorava na njihovu prognostičku vrijednost koja je u oba slučaja potvrđena univarijatnom i multivarijatnom analizom.
S obzirom na njihovu moguću ulogu u progresiji karcinoma prostate, oba ispitivana biljega kandidati su za razvoj i primjenu specifične molekularne terapije koja bi mogla olakšati i unaprijediti liječenje karcinoma prostate. Praćenjem EpCAM-a i Cx43 u prognostičke svrhe također bi se mogli na relativno jednostavan i jeftin način izdvojiti bolesnici kojima nakon kirurške terapije treba uvesti i dodatnu terapiju da bi se spriječio povrat bolesti, odnosno produljio život i poboljšala njegova kvaliteta. |
| Abstract (english) | The hypothesis of this study was that the increased expression of EpCAM is associated with poorer disease prognosis while the increased expression of connexin 43 (Cx43) in prostate cancer is associated with better disease prognosis.
The study included a cohort of 102 patients and the examined markers were analyzed immunohistochemically with monoclonal antibodies to EpCAM and Cx43.
EpCAM was found to be overexpressed in cancer and Cx43 in benign prostatic tissue. The patients with higher preoperative and postoperative Gleason score and short follow-up time had tumours with a significantly higher expression of EpCAM. The patients with BCR harbored higher EpCAM expression. Tumours in T3 stage of the disease showed significantly higher EpCAM expression. The loss of Cx43 expression was clearly associated with tumour features that indicated a more agressive tumour phenotype (higher preoperative PSA, T3 tumor stage and positive surgical margins). Kaplan-Meier analysis showed that the patients with the expression of EpCAM ≥45% (p<0.001) and Cx43 expression ≤30% (p<0.001) were short lived without disease recurrence. In Cox regression analysis, preoperative Gleason score (p=0.025), higher T stage (p<0.001), preoperative PSA (p=0.003), EpCAM expression ≥45% (p<0.001) and Cx43 expression ≤30% (p=0.014) were significant predictors of biochemical recurrence-free survival.
Based on these results we can conclude that EpCAM higher expression and Cx43 decreased expression in cancer tissue may play a role in the progression of prostate cancer. EpCAM and Cx43 were significantly associated with recognized prognostic factors, and their prognostic value was confirmed both in univariate as well as in multivariate analysis. |
