Opstipacija u djece je čest problem. U većine ona je simptom funkcijskog poremećaja, ali ponekad je uzrokovana ozbiljnom organskom bolešću. Anorektalna manometrija igra važnu ulogu u dijagnostičkm postupku. Može se pretpostaviti da neke vrijednosti dobivene anorektalnom manometrijom mogu predvidjeti nezadovoljavajući učinak konvencionalnog liječenja opstipiranog djeteta. Cilj ovog rada bio je potvrditi ili isključiti takve granice, da bi se liječenje moglo pouzdanije planirati. Zato se provelo istraživanje u skupini od 81 opstipiranog djeteta. Od toga je 58 bolesnika bilo s funkcijskom opstipacijom a 23 s organskim poremećajima. Dob bolesnika je od 3 do 15 godina. Primijenjen je sustav bodovanja da bi se ocijenila težina opstipacije te je provedena anorektalna manometrija, prije i nakon liječenja. Liječenje se sastojalo od bihevior terapije, promjene načina prehrane, primjene laksativa i biofeedback vježbanja. Rezultati obrade pokazuju u većine bolesnika značajno poboljšanje nakon terapije. Ni jedan manometrijski nalaz nije mogao predvidjeti nezadovoljavajući ishod liječenja, kako pokazuju korelacije između većine kliničkih i manometrijskih parametara. Djeca s jačim odstupanjem od normalnog nalaza anorektalne manometrije imala su čak bolji odgovor na liječenje. Zato se može zaključiti da je anorektalna manometrija nezaobilazna u dijagnostičkoj obradi opstipirane djece, ali ne može se koristiti da bi se neku djecu isključilo iz konvencionalnog liječenja. Primijenjen je sustav ocjenjivanja kliničke slike kakav do sada nije korišten, pa su potrebna daljnja istraživanja kako bi se taj sustav još poboljšao te kako bi se dodatno razjasnilo odnose između kliničkih podataka i nalaza anorektalne manometrije.