Dosadašnja provedena istraživanjima na izvanorbitalnoj suznoj žlijezdi štakora nisu proučavala kako muške spolne žlijezde (testisi) utječu na histološku građu i funkciju izvanorbitalne suzne žlijezde štakora. Cilj ovog istraživanja bio je proučiti morfologiju izvanorbitalne suzne žlijezde štakora, zatim utvrditi kako starenje i orhidektomija utječe na ovu žlijezdu. Tijekom istraživanja korišteni su spolno zreli mužjaci štakora stari tri mjeseca (soja Fisher). Eksperimentalne grupe životinja podijeljene su u tri skupine. Kontrolnoj skupini životinja nije učinjena ni jedna vrsta kiruškog zahvata, lažnoorhidektomiranoj skupini simuliran je operativni zahvat orhidektomije, a orhidektomiranoj skupini životinja učinjena je obostrana orhidektomija. Nakon određenog vremenskog razdoblja (3 dana, 14 dana, 30 dana, 60 dana i 90 dana) životinje su žrtvovane, a njihove izvanorbitalne suzne žlijezde su fiksirane u 5,5 % glutaraldehidu i Bouinu. Tkivo fiskirano u 5,5 % glutaraldehidu je postfiksirano u 1% OsO4 i uklopljeno je u smolu Durcopan i rezano na polutanke i ultratanke rezove, dok je tkivo fiksirano u Bouinu uklopljeno u parafin i rezano na debljinu od 4 μm. Kvalitativna analiza tkiva žlijezde izvršena je uz pomoć binokularnog svjetlosnog mikroskopa Nikon Alphaphot (Nikon, Japan) i transmisijskog elekstronskog mikroskopa JEOL JEM-1400 (JEOL, Japan). Za kvantitativnu (stereološku) analizu na svjetlosnoj mikroskopskoj razini korišten je mnogonamjesni testni sustav po Weibelu s 42 testne točke, a na elektronsko mikroskoposkoj razini korišten je program STEPanizer (Anatomski institut Sveučilišta u Bernu, Švicarska). U elektronskom programu digitalne slike dobivene transmisijskim elektronskom mikroskopom obrađivane se testnim sustavom po Weibelu s 64 testne točke. Žljezdani acinusi izvanorbitalne suzne žlijezde mužjaka štakora su serokmukozni acinusi koji se sastoje od svijetlih i tamnih stanica u svim ispitivanim skupinama životinja. Sa starenjem jedinki dolazi do nakupljanja lipidnih kapljica u citoplazmi stanica acinusa. Tu pojavu nazivamo „harderizacijom“. „Harderizacija“ se ne primjećuje u životinja koje su orhidektomirane. Orhidektomija uzrokuje smanjenje dužine intralobularnih odvodnih kanala žlijezde dok se u kontrolnoj skupini životinja ta promjena ne primjećuje sa starenjem životinje. Orhidektomija također uzrokuje smanjenje volumena jezgre stanica acinusa 30. dana nakon orhidektomije (p< 0,005), dok se volumen jezgri stanica ne mijenja kod životinja unutar prvih 6 mjeseci života. Volumen hrapave endoplazmatske mrežice acinusnih stanica žlijezde orhidektomiranih jedinki pokazuje statistički značajno smanjenje od 14. dana nakon orhidektomije pa sve do kraja eksperimenta (90 dana). Volumen hrapave endoplazmatske mrežice acinusnih stanica žlijezde kontrolnih skupina životinja statistički se značajnije ne mijenja tijekom istraživanja. Volumen sekretnih zrnaca acinusnih stanica žlijezde kontrolne skupine životinja se povećava tijekom istraživanja dok u orhidektomiranih jedinki volumen sekretnih zrnaca istraživane žlijezde je stalan. Volumenska gustoća acinusa se tijekom starenja i nakon orhidektomije statistički značajno smanjuje (p< 0,005 ), međutim pokazuje izrazitu varijabilnost tijekom cijelog istraživanja. Volumen acinusa je u orhidektomiranoj skupini životinja manji nego u kontrolnim skupinama životinja tijekom cijelog istraživanja. Volumenska gustoća vezivnog tkiva izvanorbitalne suzne žlijezde je stalna u kontrolnim skupinama životinja, no u orhidektomiranoj skupini životinja dolazi do statistički značajnog pada 90. dana nakon orhidektomije. Temeljem gore navedenih rezultata može se zaključiti da postoji značajna povezanost između sjemenika i izvanorbitalne suzne žlijezde štakora.