| Abstract | Laserska disekcija rožnice (Laser in situ keratomileusis, LASIK) danas je najčešće
izvođeni elektivni zahvat u medicini. Najkritičnijim korakom ovog postupka smatra se
kreiranje rožničnog preklopca što se danas može učiniti s mehaničkim
mikrokeratomom ili femtosekundnim laserom. Stručna oftalmološka javnost već
godinama traži odgovor koja metoda je superiornija.
U ovom istraživanju uspoređivani su vidni i refrakcijski rezultati, okularne aberacije
višeg reda, kontrastna osjetljivost, poremećaj suznog filma, debljina i oblik preklopca,
incidencija intraoperacijskih i poslijeoperacijskih komplikacija, te zadovoljstvo
ispitanika između dva mehanička mikrokeratoma (grupa I – Moria M2, grupa II –
Moria SBK One Use Plus) i dva femtosekundna lasera (grupa III – Ziemer Femto
LDV, grupa IV – Technolas 520F). U istraživanje su od travnja 2011. do listopada
2012. godine uključena 154 ispitanika s miopijom od -0,50 do -7,50 D i do 2,50
cilindra astigmatizma uz najbolju korigiranu vidnu oštrinu od 0,00 LogMAR. Praćenje
je trajalo 12 mjeseci. Sve rožnične ablacije izvedene su na Schwind Amaris 750S
excimer laseru. U grupe I, II i III uključeno je po 50 ispitanika. Grupa IV je nakon
uključenja 4 ispitanika zatvorena zbog tehničkih poteškoća vezanih za kreiranje i
kvalitetu preklopca. Ciljni rezultat zahvata bio je emetropija. Poslije operacije je prvi
dan, prvi tjedan, prvi mjesec, te nakon 3, 6 i 12 mjeseci mjerena nekorigirana (UDVA)
i najbolja korigirana vidna oštrina (CDVA), sferni i cilindrični refrakcijski rezultat, sferni
ekvivalent (SE), iznos okularnih aberacija višeg reda i kontrastna osjetljivost (CS).
Schirmerov test i „Tear Break Up Time“ test (TBUT) mjereni su nakon 1 tjedan, 1, 3,
6 i 12 mjeseci. Intraoperacijski je mjerena centralna debljina preklopca, te je prvi dan,
prvi tjedan i prvi mjesec mjeren profil debljine preklopca na dvije osovine (90° i 180°)
u 5 točaka uz pomoć prednje optičke koherentne tomografije. Zabilježene su i sve
intraoperacijske i poslijeoperacijske komplikacije, a ispitanici su nakon 6 mjeseci
ispunili standardizirani upitnik o zadovoljstvu pacijenata nakon refrakcijske kirurgije
(National Eye Institute Refractive Error Quality of Life – 42 Instrument – NEI RQL–
42). Dobiveni podaci analizirani su unutar svake pojedine grupe, te među grupama.
Prije operacije tri grupe nisu se razlikovale u vrijednostima UDVA, CDVA, sfernog i
cilindričnog refrakcijskog rezultata, iznosa okularne kome i sferne aberacije (SA), te
vrijednostima TBUT-a. Statistički značajna razlika nađena je u vrijednostima
okularnog trefoila (p=0,020), CS (p<0,001) i Schirmerova testa (p=0,005). U sve tri grupe došlo je do značajnog poboljšanja vrijednosti UDVA (p<0,001), a nakon godinu
dana najviše vrijednosti izmjerene su u grupi III. Poslijeoperacijske vrijednosti CDVA
u sve tri grupe ostale su nepromijenjene u odnosu na prijeoperacijske vrijednosti
(p>0,05). Došlo je do statistički značajnog smanjenja sferne i cilindrične refrakcijske
greške, te SE u sve tri grupe (p<0,001). U sfernom refrakcijskom rezultatu nakon
godinu dana statistički značajna razlika nađena je između grupe I i grupe II
(p=0,008), te između grupe I i grupe III (p=0,013), dok između grupe II i grupe III nije
bilo razlike (p=0,689). U cilindričnom refrakcijskom rezultatu nije nađena statistički
značajna razlika među grupama ni u jednoj točki praćenja (p>0,05). Godinu dana
poslije operacije statistički značajna razlika u vrijednostima SE zabilježena je između
grupe I i grupe III (p=0,008) pri čemu je najniži SE zabilježen u grupi III, a najviši u
grupi I. U sve tri grupe poslije operacije došlo je do inicijalnog porasta vrijednosti svih
okularnih aberacija (p<0,001). Vrijednosti okularne kome na prijeoperacijsku razinu
vraćaju se nakon tri mjeseca (p>0,05), a u grupi II i grupi III nakon godinu dana
zabilježene su statistički značajno niže vrijednosti u odnosu na prijeoperacijsku
razinu (p<0,001). Vrijednosti okularnog trefoila na prijeoperacijsku razinu vraćaju se
nakon jedan mjesec (p>0,05), a do kraja praćenja zabilježene su statistički značajno
niže vrijednosti u odnosu na prijeoperacijsku razinu (p<0,001). Vrijednosti SA na
prijeoperacijsku razinu vraćaju se nakon jedan tjedan (grupa I – p=0,151)), nakon
jedan mjesec (grupa III - p=0,056), te nakon tri mjeseca (grupa II – p=0,541). Trend
pada vrijednosti nastavlja se do kraja praćenja, ali bez statističkog značaja (p>0,05).
U sve tri grupe došlo je do inicijalnog pogoršanja kontrastne osjetljivosti (p<0,001). U
sve tri grupe vrijednosti kontrastne osjetljivosti vraćaju se na prijeoperacijsku razinu
nakon 3 mjeseca (p>0,05), a do kraja praćenja zabilježene su statistički značajno
bolje vrijednosti u odnosu na prijeoperacijsku razinu (p<0,001). U sve tri grupe poslije
operacije došlo je do statistički značajnog pogoršanja vrijednosti Schirmerova testa
(p<0,001). U grupi I i grupi III vrijednosti se na prijeoperacijsku razinu vraćaju nakon
jedne godine (p=0,656 i p=0,121), dok se u grupi II vrijednosti vraćaju nakon 6
mjeseci (p=0,079), a nakon godinu dana je zabilježeno statistički značajno
poboljšanje u odnosu na prijeoperacijske vrijednosti (p=0,021). U sve tri grupe poslije
operacije došlo je do statistički značajnog pogoršanja vrijednosti TBUT testa
(p<0,001), a vrijednosti se na prijeoperacijsku razinu vraćaju nakon godinu dana
(p=0,807, p=0,676, p=0,007), pri čemu nakon godinu dana nije nađena statistički
značajna razlika među grupama (p=0,060). Vrijednosti centralne debljine preklopca u grupi I bile su 110,91±15,79 μm (80-164 μm), u grupi II su bile 98,08±13,33 μm (65-
136 μm), a u grupi III su bile 103,52±13,89 μm (66-138 μm). Na prednjoj optičkoj
koherentnoj tomografiji na obje osovine (90° i 180°) sve tri grupe imale su preklopac
u obliku meniska pri čemu je najmanju promjenjivost u debljini preklopca imala grupa
III (±6μm). U sve tri grupe postotak intraoperacijskih komplikacija bio je 2,33% (grupa
I i II 2%, grupa III 3%). Postotak poslijeoperacijskih komplikacija u grupi I bio je 1%, u
grupi II 2%, dok u grupi III nije bilo komplikacija. U sve tri grupe stupanj zadovoljstva
pacijenata bio je vrlo visok, a razlika među grupama zabilježena je u kategorijama
„Vid na daljinu“ (p=0,022), „Ostali simptomi“ (p=0,019) i „Fizički izgled“ (p=0,011) pri
čemu su najniže vrijednosti zadovoljstva zabilježene u grupi I.
Sve tri metode kreiranja preklopca dovele su do klinički zadovoljavajućih rezultata.
Linearni mikrokeratom (Moria SBK One Use Plus) u svim mjerenim parametrima
pokazao je vrlo slična ili ista svojstva kao i Ziemer Femto LDV femtosekundni laser,
dok je rotacijski mikrokeratom (Moria M2) u određenim parametrima pokazao nešto
lošiju izvedbu. |
| Abstract (english) | Laser in situ keratomileusis (LASIK) is the most commonly performed elective
surgical procedure today. Creation of the corneal flap is considered as the most
critical part of the surgery. Currently, flaps can be created with mechanical
microkeratomes or femtosecond lasers. So far, there is no definitive evidence in the
literature claiming one technology is better than the other.
In this study visual acuity, refractive results, ocular higher order aberrations, contrast
sensitivity, characteristics of the tear film, thickness and morphology of the flap,
incidence of intraoperative and postoperative complications and patients’ satisfaction
were compared between two mechanical microkeratomes (group I – Moria M2, group
II – Moria SBK One Use Plus) and two femtosecond lasers (group III – Ziemer Femto
LDV, group IV – Technolas 520F). Respondents were included in the study from April
2011. till December 2012. One hundred and fifty four respondents were enrolled with
myopia from -0,50 D to -7,50 D and up to 2,50 D of astigmatism with best corrected
visual acuity of 0,00 LogMAR. Follow up was one year. All excimer laser ablations
were performed on Schwind Amaris 750S excimer laser. In groups I, II and III 50
patients was enrolled. Group IV was cancelled after experiencing technical difficulties
during flap creation. Target was to achieve emmetropia in all cases. At first day, first
week and then after 1,3,6 and 12 months after the surgery uncorrected (UDVA) and
best corrected distance visual acuity (CDVA), spherical and cylindrical refractive
results, spherical equivalent (SE), magnitude of high order aberrations (namely,
coma, spherical aberration (SA) and trefoil) and contrast sensitivity (CS) were
measured. Schirmer test and Tear Break Up Time (TBUT) test were measured after
1 week, 1, 3, 6 and 12 months after the surgery. Central flap thickness was
measured intraoperatively, while flap profile on two axes (90° and 180°) and 5
measuring points was measured with anterior optical coherence tomography at 1
day, 1 week and 1 month after the surgery. All intraoperative and postoperative
complications were noted. Respondents were given standardized patients’
satisfaction questionnaire after refractive surgery (National Eye Institute Refractive Error Quality of Life – 42 Instrument – NEI RQL–42). All collected data were analyzed
within each group and between the groups.
Before the surgery the groups did not differ in UDVA, CDVA, spherical and cylindrical
refractive results, coma, SA and TBUT values. Statistically significant differences
were found in amount of ocular trefoil (p=0,020), CS (p<0,001) and Schirmer test
(p=0,005). Statistically significant improvement in UDVA was observed in all three
groups (p<0,001). One year after the surgery, the highest values of UDVA were
found in group III. There was no difference in CDVA before and after the surgery in
all three groups (p>0,05). Significant reduction in spherical and cylindrical refractive
error together with SE was observed in all three groups (p<0,001). Significant
differences of spherical refractive error one year after the surgery was found between
group I and group II (p=0,008), between group I and group III (p=0,013) but not
between group II and group III (p=0,689). There was no difference in cylindrical
refractive error between the groups throughout the whole follow up period (p>0,05). A
statistically significant difference was found between group I and group III for SE at
one year postop (p=0,008). The lowest SE value was found in group III and the
highest in group I. All ocular higher order aberrations increased in magnitude after
surgery (p<0,001) and tended to reduce in time. Values of ocular coma reached
preoperative levels 3 months after the surgery (p>0,05) in all three groups. In groups
II and III values of ocular coma were significantly lower at one year postop in
comparison to preoperative values (p<0,001). Values of ocular trefoil reached the
preoperative levels at one month postop (p>0,05) and at the end of the follow up
values were significantly lower in comparison to preoperative levels (p<0,001).
Postoperative SA values reached preoperative levels at one week (group I –
p=0,151), one month (group III – p=0,056) and three months (p=0,541) after the
surgery. Decrease in SA values were noted up until the end of the follow up but
without statistical significance (p>0,05). Initial postoperative deterioration of contrast
sensitivity was observed in all three groups after the surgery (p<0,001). CS values
reached preoperative levels at 3 months after the surgery (p>0,05). Statistically
significant improvement in CS values were observed at the end of the follow up in
comparison to preoperative levels (p<0,001). In all three groups values of Schirmer
test significantly decreased after the surgery (p<0,001). In groups I and III Schirmer
test values reached preoperative levels at 1 year after the surgery (p=0,656,
p=0,121) while in group II preoperative levels were reached at 6 months (p=0,079) and at one year after the surgery statistically significant improvement was observed
(p=0,021). TBUT values significantly decreased after the surgery in all three groups
(p<0,001), and they reached preoperative levels at one year after the surgery
(p=0,807, p=676, p=0,007). There was no statistically significant difference in TBUT
values between the groups at one year after the surgery (p=0,060). Central flap
thickness was 110,91±15,79 μm (80-164 μm) in group I, 98,08±13,33 μm (65-136
μm) in group II and 103,52±13,89 μm (66-138 μm) in group III. Anterior optical
coherence tomography revealed meniscus shaped flap in all three groups on both
axes (90° and 180°). The least variability in flap thickness was observed in group III
(±6 μm). Intraoperative complications were low in all three groups (groups I and II
2%, group III 3%). In group I 1% of postoperative complications was noted, in group II
2%, and there were no postoperative complications in group III. Patients’ satisfaction
was high in all three groups. The difference between groups was noticed in
categories “Distance vision” (p=0,022), “Other symptoms” (p=0,019) and “Physical
appearance” (p=0,011). The lowest satisfaction rate was noticed in group I.
All three methods produced good and acceptable clinical results. Linear
microkeratomes (Moria SBK One Use Plus) had similar performances as Ziemer
Femto LDV femtosecond laser in all measured parameters, while rotatory
microkeratome (Moria M2) had slightly lower performances in some of the measured
parameters. |
