Uvod: Zatajenje srca je veliki javnozdravstveni problem koji zahvaća više od 23 milijuna bolesnika širom svijeta. Hiponatrijemija je zadnje desetljeće poznata kao prognostički neovisni pokazatelj pobola i smrtnosti u bolesnika s akutnim i kroničnim zatajenjem srca. S obzirom na prethodnu činjenicu u našem istraživanju smo pokušali otkriti marker koji bi nas pravovremeno upozorio na bolesnike koji imaju sklonost razvoja hiponatrijemije, prvenstveno proučavajući odnos između koncentracije klorida kao potencijalnog novog markera i koncentracije natrija u bolesnika s akutnim zatajenjem srca. Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno u obliku prospektivne opservacijske studije u koju je bilo uključeno 152 bolesnika koji su hospitalizirani putem hitne službe u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice zbog akutnog srčanog zatajenja. Bolesnici su bili podijeljeni u četiri skupine s obzirom na inicijalne vrijednosti koncentracije natrija i klorida u krvi pa su bili praćeni drugi, treći i sedmi dan hospitalizacije i tri mjeseca nakon hospitalizacije Rezultati: U usporedbi s bolesnicima koji su imali inicijalnu normokloremiju, bolesnici s inicijalnom hipokloremijom imali su statistički značajnu incidenciju hiponatrijemije tri mjeseca nakon hospitalizacije [P<0,001; odds ratio (OR)=27,08, CI:4,3-170,7]. Statistički značajni rezultati za razvoj hiponatrijemije tri mjeseca nakon hospitalizacije su dobiveni i kad smo od inicijalno hipokloremičnih bolesnika izdvojili samo one bolesnike koji su imali normonatrijemiju [P=0,034; odds ratio (OR)=15,5; CI:1,7–140,6]. Binarna logistička regresija je otkrila statistički značaju povišenu unutarbolničku smrtnost u bolesnika koji su inicijalno imali hipokloremiju i normonatrijemiju (OR=4.08; CI:1,08–15,43; P=0,039). Vrijednost ejekcijske frakcije (EF) prilikom hospitalizacije bila je najviša u skupini bolesnika s hipokloremijom i normonatrijemijom u usporedbi s EF normonatrijemičnih normokloremičnih bolesnika, ali bez razlike u EF u usporedbi sa skupinom bolesnika koji su bili hipokloremični/hiponatrijemčni i bolesnicima koji su bili normokloremični /hiponatrijemični. Vrijednosti N-terminalnog moždanog natriuretičnog peptida NT-proBNP prilikom prijema bile su statistički značajno najniže u našoj ispitivanoj grupi bolesnika sa hipokloremijom i normonatrijemijom u usporedbi s bolesnicima s hipokloremijom i hiponatrijemijom te u bolesnika s normonatrijemijom i normokloremijom. Kao zanimljivost u istraživanju je zapažena značajna pozitivna povezanost razine klorida u odnosu na vrijednosti ukupnog kolesterola, lipoproteina male gustoće (LDL-a) i lipoproteina velike gustoće (HDL70 a). Recentne studije pokazale su statistički značajnu povezanost hipokloremije i smrtnosti kao sve veči broj istraživanja koja pokazuju da su više razine kolesterola povezane s boljim ishodom u bolesnika sa zatajenjem srca, no dosad te dvije varijable nisu dovođene u korelaciju. Zaključak: Klorid, nepravedno zapostavljen elektrolit u kliničkoj medicinskoj praksi vezanoj uz akutno zatajenje srca, upućuje na to da je moguć pokazatelj razvoja hiponatrijemije u bolesnika sa zatajenjem srca. Naše istraživanje pokazalo je da je hipokloremija prognostički pokazatelj razvoja hiponatremije i da bolesnici s inicijalnom hipokloremijom imaju veću bolničku smrtnost. Primjena otkrivanja hipokloremije mogla bi nam omogućiti pravovremenu terapijsku intervenciju prije razvoja hiponatrijemije i time lošijeg ishoda bolesti. Prednosti određivanja serumske koncentracije klorida je široka upotreba i dostupnost te jednostavnost pretrage.