| Abstract | Infarkt miokarda jedna je od najdramatičnijih prezentacija koronarne bolesti. Značaj inhibitora
aktivatora plazminogena-1 (PAI-1) na dugoročni ishod bolesnika s infarktom miokarda do sada
nije analiziran.
Istraživanje je provedeno u KBC-u Sestre milosrdnice na bolesnicima liječenim primarnom
perkutanom koronarnom intervencijom (PCI) zbog akutnog infarkta miokarda s elevacijom ST
spojnice (STEMI). Uz standardni protokol liječenja, bolesnicima su odmah po prijemu i nakon
24 sata uzeti uzorci krvi za analizu PAI-1 aktivnosti testom Berichrom PAI (Siemens, Marburg,
Njemačka). Bolesnici su praćeni tijekom četiri godine te su putem intervjua zabilježene
pojavnosti smrtnog ishoda, moždanog udara, recidiva infarkta miokarda i sindroma nestabilne
angine pektoris u navedenom razdoblju.
U istraživanje je uključeno 87 bolesnika u dobi od 61,1±12,2 godina, udio muškaraca iznosio
je 71,3%. Udio transferiranih bolesnika iz bolnica u Sisku i Karlovcu bio je 37,9%, a bolesnika
s anamnezom šećerne bolesti 16,1%. Fenomen sporog koronarnog protoka utvrđen je u 26,4%,
a vrijednost vršnog CPK iznosila je 3212±2234 U/L.
Vrijednosti PAI-1 aktivnosti za prvo i drugo mjerenje iznosile su 3,25±1,99 U/mL i 4,71±2,35
U/mL i statistički značajno su se razlikovale. Prva vrijednost PAI-1 aktivnosti korelirala je s
antropometrijskim parametrima (težina, indeks tjelesne mase (BMI), opseg struka i bokova), a
za postotni porast PAI-1 aktivnosti utvrđena je negativna korelacija s težinom, BMI i opsegom
bokova. Razlika PAI-1 aktivnosti viša od 3,7 U/mL (granica određena ROC analizom) bila je
povezana od kategorijskih varijabli sa ženskim spolom, infarktom miokarda prednje stjenke,
zahvaćenom lijevom silaznom koronarnom arterijom, srčanim popuštanjem, završnim TIMI
protokom, trombaspiracijom i fenomenom sporog koronarnog protoka, a od kvantitativnih s
vršnim CPK i težinom (negativna povezanost). Podatci o dugoročnom ishodu bili su dostupni za 84 bolesnika. Porast PAI-1 aktivnosti bio je
povezan s ranim i kasnim smrtnim ishodom te s intermedijarnim i kasnim skupnim ishodom.
Prediktivna vrijednost u predviđanju ukupne smrtnosti perzistira i u logističkoj regresiji s više
klinički važnih varijabli.
Može se zaključiti da je porast PAI-1 aktivnosti unutar prvih 24 sata liječenja bolesnika sa
STEMI infarktom povezan s brojnim nepovoljnim karakteristikama akutnog infarkta miokarda
u akutnoj fazi bolesti te s nepovoljnim kratkoročnim, intermedijarnim i dugoročnim ishodom
liječenja takvih bolesnika. |
| Abstract (english) | Prognostic value of plasminogen activator inhibitor-1 (PAI-1) in patients with acute ST
elevation myocardial infarction (STEMI) treated with primary percutaneous coronary
intervention (PCI) was not studied extensively.
Patients treated for STEMI with primary PCI within Sestre milosrdnice University Hospital
Centre were included in the study. Beside routine treatment, two additional blood samples were
taken for PAI-1 activity analyses: first one on admission, second one 24 hours after admission.
PAI-1 activity was analysed using commercial test Berichrom PAI (Siemens, Marburg,
Germany).
A total of 87 patients aged 61,1±12,2 were included in the study, with 71,3% males. First
sample PAI-1 activity correlated with anthropometric parameters, while percental increment in
second sample negatively correlated with weight, body mass index and waist and hip
circumference. Difference between two measurements higher than 3,7 U/mL was significantly
more prevalent in females, patients with anterior myocardial infarction and affected left anterior
descending artery, acute heart failure, worse final TIMI flow, slow flow, use of
thrombaspiration, higher peak creatin-kinase level, and lower body weight.
Long-term outcome data was available for 84 patients. Rise in PAI-1 activity related to worse
short- and long-term survival, and higher occurrence of intermediate- and long-term composite
endpoint. |
