| Abstract | Obesity is the most frequent chronic disease. In the Western world and in these areas the incidence of overweight and obesity is 50–60%. In parallel with an increase in obesity over the past 30 years, there is also an increase in infertility incidence. Obesity is often associated with PCOS and the combined pathophysiology can cause a variety of metabolic and reproductive disorders. Obesity is also associated with subfertility and infertility in men and women. -----
Aim of the study:
The aim of this study was to identify the effects of obesity and central obesity on ovarian reserve. We also tried to identify the correlation of obesity with changes in reproductive hormones, which could be a cause of subfertility. We separately investigated the effects of obesity and PCOS on reproductive capacity. Ovarian reserve markers (AMH, AFC and ovarian volume) were investigated according to the body mass index of participating patients. -----
Methodology and methods:
In this prospective cross-sectional cohort study on 182 women grouped in 3 categories according to body mass index (normal weight, overweight and obese), 52 had PCOS. We determined and compared hormone and ovarian reserve results in each BMI patient group. -----
Statistical analysis:
Statistical analysis was performed by using the statistical package SPSS 17.0. Data is reported as mean±standard deviation. Student’s t test/ANOVA was used to compare the means of parametric data and the Man-Whitney test / the Krusckal Wallis test to compare non-parametric data. The Chi square test were used to analyze categorical outcomes. For statistical significance the value of the factor alpha is ≤ 0.05. ----- Results:
In the investigated sample of infertile patients, 35% were normal-weight women, and 65% were overweight or obese. Of that number, 28.6% had PCOS, while the prevalence of abnormal BMI in that patient group was 71%. Central obesity was identified in 68% of obese patients and in 90% of obese PCOS patients.
Prolongs of the menstrual cycle, oligomenorrheae, anovulation, hyperandrogenism are more presente in obesity and PCOS patients than in obese respectivly control group.
Obesity does not lower AMH, AFC and OV levels. -----
Conclusion:
Since the relationship between the indicators and insulin resistance has already been proven, our results emphasize a high correlation of obesity, central obesity and PCOS with subfertility and long-term infertility. Positive or negative effects of excessive adipose tissue on ovarian reserve markers were not identified. |
| Abstract (croatian) | Debljina je najčešća kronična bolest. U zapadnom svijetu i ovim prostorima učestalost prekomjerne tjelesne težine i debljine je 50-60%. Paralelno s porastom debljine posljednjih 30 godina raste i učestalost neplodnosti. Debljina je često udružena s sindromom policističnih jajnika (engl. Polycystic ovary syndrome- PCOS), pa udružena patofiziologija može biti razlog za niz metaboličkih i reprodukcijskih poremećaja. Debljina je povezana sa subfertilitetom i infertilitetom u žena i muškaraca. Uz debljinu je produljen time-to-pregnancy, tri puta je viši rizik neplodnosti i povišen je rizik za rane spontane pobačaje. Sa navedenim reprodukcijskim poremećajima posebno se povezuje centralna (abdominalna) debljina. Te povezanosti se temelje na disbalansu hormona, adipokina, hiperandrogenizmu i inzulinskoj rezistenciji. Također se često opisuje negativni učinak debljine na ovarijsku rezervu. -----
Cilj istraživanja:
U ovom istraživanju željeli smo utvrditi učinke debljine i centralne debljine na ovarijsku rezervu. Također smo nastojali utvrditi povezanosti debljine s promjenama reprodukcijskih hormona koje mogu biti razlog za subfertilitet. Nastojali smo odvojeno istražiti utjecaje debljine i PCOS-a na reprodukcijski kapacitet. Markere ovarijske rezerve ( antimüllerov hormon AMH,antral follicularcount- AFC i volumen jajnika) istražili smo prema indeksu tjelesne mase (engl. body mass indeks- BMI) populacije na kojoj smo proveli istraživanje. Istražili smo kakav utjecaj imaju reprodukcijski hormoni i debljina na osobine menstrualnog ciklusa. Promjene ovarijske rezerve mogu bitno utjecati na odabir načina i uspjeha liječenja. -----
Pacijentice i metode:
U ovoj prospektnoj studiji na 182 žena grupiranih u 3 kategorije prema indeksu tjelesne mase (normalan, prekomjeran, debljina),a od toga je bilo 52 žene s PCOS. U tim BMI grupama bio je podjednak broj pacijentica- 64, 56, 62. Istražili smo i usporedili nalaze hormona i ovarijske rezerve u svakoj BMI grupi pacijentica. Također smo istražili utjecaj debljine i centralne debljine, te PCOS-a na karakteristike menstrualnog ciklusa i ovulacije. Istraživane pacijentice su bile primarno ili sekundarno neplodne prosječno 4 godine, i prosječne dobi 32 godine. Iz studije su isključene pacijentice s uterinim anomalijama, tubarnom neplodnošću, teškom endometriozom i tumorima uterusa ili jajnika, endokrinim bolestima ili azoospermijom partnera. U istraživanim skupinama odredili smo i usporedili biomarkere ovarijske rezerve- antimüllerov hormon (AMH)
antral follicular count (AFC) i volumen jajnika (engl. ovarian volume - OV). Također smo usporedili nalaze hormona- folikulostimulirajući (FSH), luteinizirajući (LH), prolaktin (PRL) i androgena. -----
Statistička analiza:
Statističke analize koristile su paket SPSS 17.0., a nalazi su prikazani kao srednja vrijednost i standardna devijacija. Parametričke podatke smo usporedili student- ovim t testom /ANOVA, a neparametrijske KrusckalWallis- ovim testom. Vrijednost statističke značajnosti bila je na razini 5% (p ≤ 0.05). -----
Rezultati:
U istraživanom uzorku neplodnih pacijentica bilo je 35% normalnog BMI-a, a 65% žena bile su prekomjerne tjelesne težine ili debele (BMI ≥ 25 kg/m2).
Od toga su 28,6% imale PCOS, a u toj grupi pacijentica prevalencija abnormalnog BMI-a bila je 71%. Od sekundarno neplodnih pacijentica (56 žena-30,8%), ukupno smo zabilježili 91 trudnoću. Od toga je bilo 54,9% spontanih pobačaja. Većina pobačaja (88%) bila je u populacijama abnormalnog BMI-a. Centralnu debljinu utvrdili smo u 68% debelih ispitanica, i u 90% debelih PCOS pacijentica. Abdominalnu debljinu povezali smo s inzulinskom rezistencijom jer je takva udruženost opće prihvaćena. Centralna debljina je značajno češća u debelih non PCOS pacijentica (68,3% vs. 15%) nego onih nižeg BMI-a.
U debelih žena ranije je nastupila menarha (11,6 godina), dok PCOS odgađa menarhu na 13,9 godina. Menstrualni ciklus produljuje debljina za 2,6 dana u prosjeku, a PCOS i debljina za više od 11 dana. Oligomenoreje (> 35 dana), iregularne cikluse, ili anovulacije imalo je više od 80% PCOS pacijentica i 40% pacijentica s debljinom.
Debljina i PCOS razlozi su za subfertilitet uz produljenje vremena za postizanje trudnoće- time-to-pregnancy (TTP) za 10 do 15 mjeseci. U debelih PCOS pacijentica TTP je bio statistički značajno dulji od onog u non PCOS grupi (25,6 mj vs. 19,9 mj).
Porastom BMI blago raste razina serumskog testosterona (1,82 vs. 1,38 nmol/L), koji je statistički značajno najviši u PCOS pacijentica (2,44 nmol/L vs. 1,66 nmol/L). Hiperandrogenizam je izražen u obje istraživane skupine pacijentica, značajno najviše u PCOS pacijentica (free androgen indeks – FAI 6,83 vs. 2,87). U našem istraživanju utvrdili smo da debljina inhibira razinu cirkulacijskog sex hormone binding globulina (SHBG), a on je značajno najniži u PCOS pacijentica. To je dodatni doprinos androgenoj aktivnosti u obje skupine istraživanih žena, što pokazuju abnormalne, vrijednosti FAI. Razine FSH su niže u PCOS pacijentica (5,02 IU/L vs. 6,85 IU/L),a LH je značajno viši u PCOS-u u odnosu na non PCOS pacijentice (8,27 IU/L vs. 6,44 IU/L), Najizraženiju inverziju FSH/LH utvrdili smo u PCOS pacijentica normalne tjelesne težine. Serumski prolaktin (PRL) je viši u PCOS pacijentica (20,4 ng/ml vs. 15,22 ng/ml), a u 11,5% tih pacijentica je imalo blago nenormalnu razinu PRL.
Porastom debljine (BMI) u obje skupine istraživanih pacijentica nije zabilježena razlika u ovarijskoj rezervi unutar svake težinske skupine žena. Debljina ne snižava AMH, AFC i OV, dok PCOS statistički značajno povisuje ovarijsku rezervu (AMH 55,15 pmol/L vs. 14,76 pmol/L).
Antral follicular count i OV ne ovise o količini masnog tkiva i BMI-u pa se ne može ni očekivati da bi u ovoj populaciji debljina bila povezana s rezistencijom na gonadotropine u stimulaciji ovulacije. PCOS pacijentice imale su značajno viši AFC (24,3 vs. 9,02) i volumen jajnika (9,87 vs. 6,69 ml). Također nismo utvrdili povezanost povišenog BMI s niskom ovarijskom rezervom (engl. poor ovarian response/reserve- POR). Učestalost POR bila je podjednaka u sve 3 grupe ispitanica (8,1- 17,8%).
Anovulacijski ciklusi u PCOS pacijentica bili su povezani s najvišom ovarijskom rezervom (AMH 66,4 pmol/L) i najvišim prosječnim BMI (32,4 kg/m2). Prevalencija poor ovarian reserve (POR) podjednaka je u pacijentica normalne tjelesne težine i debelih. -----
Zaključci:
Porastom debljine i u PCOS pacijentica produljuje se menstrualni ciklus i značajno su češće oligomenoreje i anovulacije. Utvrđeno je da su ti poremećaji, kao i hiperandrogenizam najizraženiji uz centralnu debljinu. Kako je već ranije dokazana povezanost navedenih pokazatelja s inzulinskom rezistencijom.Na temelju naših rezultata možemo istaknuti visoku povezanost debljine, centralne debljine i PCOS-a sa subfertilitetom i dugotrajnim infertilitetom. Nismo utvrdili pozitivan ili negativan efekt suvišnih masnog tkiva na markere ovarijske rezerve.
U ovom istraživanju našli smo visoku povezanost debljine i PCOS-a s produljenim TTP (19 do 25 mjeseci) i s trajanjem neplodnosti (primarne ili sekundarne) prosječno 4 godine. Iako su poznati učinci ta dva sindroma na plodnost, obrada i liječenje neplodnosti dakle kasni. Na subfertilitet istraživane populacije ukazuje i visoka učestalost ranih spontanih pobačaja u sekundarno neplodnih ispitanica (54,9% svih trudnoća).
Za dijagnozu centralne debljine našli smo da su najpouzdanije mjere WC > 88 cm i WSR > 0,50. Na WHR je snažan utjecaj imala izraženost visokog hip circumference u našoj populaciji debelih pacijentica. Centralna debljina je snažno povezana s anovulacijama, hiperandrogenizmom (HA) i oligomenorejom. Te smo poremećaje shvatili kao glavne razloge za neplodnost, a ne udruženost debljine s poremećenom ovarijskom rezervom.
Debljina minimalno, a PCOS snažno utječu na disbalans reprodukcijskih hormona (FSH, LH, E2, i povišenu androgenu aktivnost (testosteron, SHBG, FAI). Ispitanice s anovulacijama, HA i PCOS-om imale su značajno više pokazatelje ovarijske rezerve.
Ovo istraživanje može unaprijediti postupke i obradu pacijentica koje su prekomjerne tjelesne težine ili debele. Minimum pretraga i racionalan pristup bio bi odrediti BMI, WC, testosteron, FSH i AMH, uz UZV analizu jajnika.
Ovi nalazi doprinos su poimanju reprodukcijskih rizika uz debljinu i PCOS, a svakako mogu pomoći u kliničkom odlučivanju za opseg obrade i individualizirani načina liječenja dugotrajno neplodnih pacijentica. |
