S namjerom da smanjimo oštećenje fotoreceptora laser fotokoagulacijom uspoređivali smo metodu minimalne fotokoagulacije retinalnog pigmentnog epitela sa standardnom (ETDRS) metodom. Prospektivno randomizirano kliničko istraživanje u kojem je 81 oko sa blagom i umjereno teškom neproliferativnom dijabetičkom retinopatijom i klinički signifikantnim dijabetičkim makularnim edemom bilo ispitivano prije i svaka 4 mjeseca nakon fotokoagulacije laserom, provedeno je kroz razdoblje od jedne godine. U prvoj skupini su bile oči liječene minimalnom fotokoagulacijom retinalnog pigmentnog epitela utemeljenom na na vidljivosti test lezije na fluoresceinskoj angiografiji, a u drugoj skupini oči sa klasičnom laser fotokoagulacijom po osnovama ETDRS studije. Svaka skupina je imala podskupinu sa fokalnim i podskupinu sa difuznim makularnim edemom. Osnovni parametri koje smo pratili bili su redukcija makularnog edema na nekontaktnoj indirektnoj biomikroskopiji fundusa, fundus fotografiji, fluoresceinskoj angiografiji, vidna oštrina, kontrastna osjetljivost i promjene u vidnom polju prije i jednu godinu nakon početka liječenja. 41 oko je tretirano minimalnom fotokoagulacijom pigmentnog epitela a 40 očiju sa standardnom ETDRS fotokoagulacijom. Usporedbom makularnog statusa, fundus fotografije, fluoresceinske angiografije pokazala sa približno jednaka efikasnost u redukciji makularnog edema. Perimetrija nije pokazala statistički značajnu razliku između skupina, ali analizom vidne oštrine i kontrastne osjetljivosti dokazana je statistički značajno poboljšanje u skupinama očiju liječenih minimalnom fotokoagulacijom pigmentnog retinalnog epitela. Ovo kliničko istraživanje sugerira da minimalna fotokoagulacija pigmentnog epitela može biti efikasna kao klasična ETDRS fotokoagulacija, a manje štetna za makularnu funkciju.