Disertacija je bila usmjerena prema boljem razumijevanju funkcije kalpaina 3, posebice uloge odnosa kalpaina 3 i titina u etiopatogenezi pojasne mišićne distrofije tip 2A (LGMD2A). U cilju poboljšanja trenutno dostupnih LGMD2A dijagnostičkih metoda, kao i onih koji se koriste za osnovna znanstvena istraživanja kalpaina 3, prvi dio disertacije bio je posvećen razvitku i optimizaciji enzimskog testa kojim se istovremeno uz izražaj analizira i autolitička i proteolitička aktivnost kalpaina 3 u in vitro uvjetima. Primjena enzimskog testa na 34 uzorka mišića molekularno potvrđenih bolesnika s LGMD2A pokazala je da u 30% LGMD2A biopsija kalpain 3 ima normalnu enzimsku aktivnost. Ovaj rezultat upućuje na zaključak da bi, osim proteolitičke aktivnosti kalpaina 3, i neka njegova druga svojstva mogla biti odgovorna za nastanak LGMD2A. Istraživanje usmjereno prema boljem razumijevanju odnosa kalpaina 3 i titina pokazalo je da u C-terminalnom dijelu titina postoje dva mjesta podložna cijepanju kalpainom 3. Rezultirajući proteinski fragmenti, p45 i p15, odsutni su ukoliko nema izražaja kalpaina 3 (LGMD2A), ali i ukoliko su prisutne mutacije u Mex6 egzonu gena za titin (LGMD2J). Stoga se može zaključiti da je, unatoč različitom genskom uzroku, izostanak cijepanja titina zajednička karakterisitka LGMD2A i LGMD2J, te bi mogao, barem djelomično, biti odgovoran za nastanak ove dvije distrofije. Ispitivanje različitih proteina kao potencijalnih supstrata kalpaina 3 pokazalo je da su MURF1, MURF2alt i PSMC3 cijepani kalpainom 3 u in vitro uvjetima. Uključenost sva tri supstrata u proces proteinske razgradnje upućuje na moguću povezanost kalpaina 3, odnosno nastanka LGMD2A fenotipa, sa tim procesom.