| Abstract | Upalni citokini imaju ulogu u smislu procesa proširenja koštanog tunela nakon rekonstrukcije prednje ukrižene sveze koljenskoga zgloba. Autologni kondicionirani serum (ACS) sadrži endogene upalne citokine uključujući IL-1ra i različite faktore rasta. Cilj ove studije bio je utvrditi može li unutarzglobna primjena ACS-a utjecati na osteoklastično djelovanje pridonoseći ranijem i bržem urastanju presatka prednje ukrižene sveze i na taj način smanjenju labavosti koljenskog zgloba i boljem poslijeoperacijskom rezultatu.U prospektivnoj, randomiziranoj, dvostruko slijepoj, kontroliranoj studiji liječeno je 62 bolesnika u dvije skupine. U skupini bolesnika koji su dobivali ACS (skupina ACS) bilo je 31 bolesnika. U skupini bolesnika koji su dobivali placebo (skupina Placebo) bilo je 31 bolesnika. Vremensko razdoblje praćenja bilo je godinu dana nakon kirurške rekonstrukcije prednje ukrižene sveze, Širina koštanog tunela mjerena je na CT snimkama. Ocjenjivanje funkcionalnog statusa bolesnika učinjeno je prema upitnicima WOMAC i IKDC 2000. Uspoređivali smo razinu i dinamiku koncentracija IL-1b u sinovijalnoj tekućini i istraživali odnos razina IL-1b u trima različitim poslijeoperacijskim razdobljima.Proširenje koštanog tunela u prvoj je godini bilo manje u skupini ACS, nego u skupini Placebo. U šestom mjesecu poslije operacije u bolesnika s presatkom tetiva hamstrings muskulature (HS) odnos rezultata skupine ACS nasuprot onih u skupini Placebo iznosio je p=0.032 (skupina ACS 9.26 vs. skupina Placebo 10.95), te p=0.048 nakon 12 mjeseci (skupina ACS 9.46 vs. skupina Placebo 11.34). U skupini bolesnika s presatkom patelarnog ligamenta (BTB) taj je odnos u šestom mjesecu poslije operacije iznosio p=0.061 (skupina ACS 10.83 vs. skupina Placebo 11.43), te p=0.001 nakon dvanaest mjeseci (skupina ACS 11.22 vs. skupina Placebo 12,59). Klinički funkcionalni status (WOMAC, IKDC 2000) bio je bolji u bolesnika liječenih primjenom ACS-a. U 6 i 12 mjesecu poslije operacije, pojedinačni rezultati prema upitniku WOMAC bili su značajno smanjeni u objema skupinama (p<0.001), s najnižim rezultatom za bol (nakon 6 mjeseci - skupina ACS 0.91 vs. skupina Placebo 1.29; nakon 12 mjeseci skupina ACS 0.37 vs. skupina Placebo 0.54) i najvećim smanjenjem u bolesnika iz skupine ACS. Prema pojedinačnom rezultatu upitnika WOMAC razlika vrijednosti za ograničenje kretnji koljenskoga zgloba između obih skupina bila je statistički značajna nakon dvanaest mjeseci i iznosila je p=0,047 (skupina ACS 0.34 vs. skupina Placebo 0.92). Na temelju osnovnog indeksa WOMAC, razlika rezultata skupine ACS u odnosu na skupinu Placebo iznosila je 71% u odnosu na 61% nakon 6 mjeseci, te 89% u odnosu 79% nakon 12 mjeseci te nije bila statistički značajna. Prema upitniku IKDC 2000 - subjektivne procjene koljena, bolesnici liječeni ACS-om, u usporedbi s onima iz skupine Placebo, stalno su pokazivali veće poboljšanje prema gotovo svim parametrima ocjenjivanja (nakon 6 mjeseci - skupina ACS 61.76 vs. skupina Placebo 56.08; nakon 12 mjeseci skupina ACS 75.54 vs. skupina Placebo 71.54), osim u pitanju podizanje sa stolca nakon šest mjeseci te u pitanju blokiranog koljena nakon dvanaest mjeseci. Prema upitniku IKDC 2000 - klinički pregled i kirurška dokumentacija, u šestom i dvanaestom mjesecu nakon operacije, u skupini bolesnika liječenih ACS-om postojale su značajno niže razine vrijednosti izljeva u koljenu te manje subjektivnih tegoba s mjesta uzimanja presatka u odnosu na skupinu s primjenom placeba. Znatno više bolesnika iz skupine ACS imalo je bolje rezultate funkcionalnih testova i postizali su više od 90% vrijednosti testa skoka na operiranoj nozi, u usporedbi s vrijednostima toga testa provedenog sa zdravom nogom. Ostala mjerenja bila su vrlo slična. Nije bilo razlike pri ispitivanju labavosti koljena. Sniženje koncentracije IL-1b u sinovijalnoj tekućini bilo je izrazitije u skupini ACS i desetog dana je bilo statistički značajno (skupina ACS 3.4066 pg/ml vs. skupina Placebo 15,9944 pg/ml; p=0.038 ).Ovim istraživanjem dokazali smo da unutarzglobna primjena ACS-a može djelovati u smislu smanjenja proširenja koštanog tunela nakon rekonstrukcije prednje ukrižene sveze koljenskoga zgloba što može bitno utjecati na bolji poslijeoperacijski rezultat. |
| Abstract (english) | Pro-inflammatory cytokines play a role in the bone tunnel widening after ACL reconstructive surgery. A new treatment option is to administer Autologous Conditioned Serum (ACS) containing endogenous anti-inflammatory cytokines including IL-1Ra and several growth factors. The purpose of this trial was to establish whether the osteoclastic effect could be affected by intra-articular application of ACS, thus resulting in a potential decrease of knee laxity and representing a better postoperative outcome.In a prospective, randomized, double-blind, placebo-controlled trial with two parallel groups, 62 patients were treated. Bone tunnel width was measured by CT-scans, whereas the clinical efficacy was assessed by patient administered outcome instruments (WOMAC, IKDC 2000) up to two years following the ACL-reconstruction in patients receiving ACS (Group ACS) or Placebo (Group Placebo. We compared the levels and dynamics of IL-1b concentrations in the synovial liquid and examined the correlation between the levels of IL-1b in three different post-operative periods.Bone tunnel dilatation in the first year was lower in Group ACS than in Group B . The clinical outcome (WOMAC, IKDC 2000) was consistently better in patients treated with ACS at all data points and outcome parameters and statistically significant in the WOMAC subscale stiffness after 1 year (p=0,047). The decrease of the IL-1b synovial fluid concentration appeared more pronounced in the ACS Group and values were statistically significant lower in the ACS Group at day 10 (p=0.038).The intraarticular application of ACS tends to result in a decrease of widening of the bone tunnel after ACL reconstructive surgery and could influence on a better postoperative result. |
