| Abstract | Uvod: Problem rehospitalizacije nakon prve epizode shizofrenije jedan je od značajnijih problema koji ima utjecaj na tijek i ishod liječenja bolesnika sa shizofrenijom kao i na zdravstvene troškove. Iako su unazad 40 godina dostupni visoko učinkoviti antipsihotici, 50% shizofrenih bolesnika koji su podvrgnuti uobičajenom načinu liječenja doživi relaps unutar godine dana od zadnje psihotične epizode. Cilj ovog istraživanja je utvrditi je li terapija pojedinim vrstama antipsihotika utječe na učestalost rehospitalizacije kod bolesnika nakon prve epizode shizofrenije u jednogodišnjem razdoblju po demisiji iz bolnice te dobivanje relevantnih podataka koji će dati uvid u druge rizične čimbenike koji mogu utjecati na rehospitalizaciju kao što su demografski čimbenici: spol, dob, bračni i radni status i klinički čimbenici: dužina trajanja hospitalizacije, vrijeme od početka bolesti do početka liječenja, težina kliničke slike, psihijatrijski hereditet, psihijatrijski i somatski komorbiditet, učestalost ambulantnih kontrolnih pregleda. Plan i metodologija. Istraživanje je provedeno u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. U istraživanju su bila uključena 123 bolesnika s prvom epizodom shizofrenije koji su liječeni u periodu od 1.1.2007. do 1.1.2008. Bolesnici su prospektivno praćeni godinu dana po otpustu iz bolnice, dakle zaključno do 1.1.2009. a po pitanju rehospitalizacije. U opisu demografskih i kliničkih karakteristika ispitanika korištene su metode standardne deskriptivne statistike. U izračunu vremena do rehospitalizacije korištene su metode analize preživljenja. Krivulje preživljenja procijenjene su Kaplan-Meierovom metodom. Rezultati istraživanja ukazuju na nisku stopu rehospitalizacije bolesnika s prvom epizodom shizofrenije (27%) u godini dana nakon demisije iz bolnice u odnosu na dosadašnja istraživanja (40-60%). Postoje razlike po spolovima kad je riječ o vrsti propisivanja antipsihotičke terapije, značajno je više muškaraca bilo u skupini bolesnika koji su tretirani klasičnim antipsihoticima (60%) i klozapinom (74%). Postoji razlika u učestalosti rehospitalizacije u odnosu na pojedine skupine antipsihotika. Najviše je bolesnika rehospitalizirano iz skupine na klasičnim antipsihoticima (37%), zatim iz skupine na novim atipičnim antipsihoticima (28%) a najmanje iz skupine bolesnika na klozapinu (15%). Bolesnici tretirani klozapinom su manje rehospitalizirani u odnosu na sve ostale bolesnike koji su tretirani drugim skupinama antipsihotika (klasičnim i novim atipičnim antipsihoticima), (p=0,035). Kada se uspoređuju skupine bolesnika po pojedinom antipsihotiku, statistički značajna razlika postoji između skupine na klozapinu i skupine na flufenazinu (p=0,045). Od ostalih rizičnih čimbenika koji mogu utjecati na rehospitalizaciju bolesnika nađena je statistički značajna razlika između skupine bolesnika koji su rehospitalizirani i skupine koji nisu rehospitalizirani po pitanju težine kliničke slike na početku liječenja mjerene BPRS skalom (p=0,004) i prisutnosti psihijatrijskog komorbiditeta (p=0,046). Zaključci: Terapija atipičnim antipsihotikom klozapinom utječe na smanjenu učestalost rehospitalizacije bolesnika s prvom epizodom shizofrenije u jednogodišnjem razdoblju nakon demisije iz bolnice. Ovakav rezultat upućuje na činjenicu da bi klozapin mogao imati važnu ulogu u ranom tretmanu bolesnika s prvom epizodom shizofrenije kod kojih se ne postiže remisija psihotičnih simptoma tijekom jednomjesečnog liječenja novim atipičnim i klasičnim antipsihoticima. Od ostalih rizičnih čimbenika koji bi mogli utjecati na rehospitalizaciju bolesnika dokazano je da težina kliničke slike na početku liječenja i prisutstvo psihijatrijskog komorbiditeta utječu na učestalost rehospitalizacije u smislu da su bolesnici s težom kliničkom slikom i pozitivnim psihijatrijskim komorbiditetom češće rehospitalizirani. Utvrđeno je da je vodeći psihijatrijski komorbiditet vezan uz poremećaje vezane uz alkohol i druga sredstva ovisnosti. |
| Abstract (english) | Introduction: The problem of rehospitalization of patients after the first episode of schizophrenia is one of the major problems influencing the course and outcome of the treatment as well as treatment expenses. Although highly efficient antipsychotic medications have been in use for over 40 years, half of the patients with schizophrenia receiving the usual therapy relapse within a year of the last psychotic episode. The aim of the study was to determine the influence of individual antipsychotic medications on the one-year rehospitalization rate for first-episode schizophrenia patients and to collect relevant data on possible risk factors for rehospitalization, such as demographic data including gender, age, marital status, and employment status, and clinical data including duration of hospital stay, time between the disease onset and introduction of treatment, severity of clinical presentation, psychiatric heredity, psychiatric and somatic comorbidity, and frequency of outpatient control visits. Protocol and methods: The study was conducted at Vrapče Psychiatric Hospital among 123 patients with first-episode schizophrenia who were treated between January 1, 2007 and January 1, 2008. The patients were prospectively followed-up for rehospitalization during one year after hospital discharge, i.e., until January 1, 2009. Descriptive statistics was used to describe demographic and clinical data, whereas time-to-rehospitalization was analyzed with Kaplan-Meier survival analysis. Results: The one-year rehospitalization rate in first-episode schizophrenia patients (27%) was low in comparison with previous studies (40%-60%). There were differences between male and female patients in the type of antipsychotic medications prescribed, with significantly more male than female patients receiving classic antipsychotic medications (60%) and clozapine (74%). The rehospitalization rates differed based on the group of prescribed antipsychotic medications. The highest rehospitalization rate was found in the group of patients treated with classic antipsychotic medications (60%) and clozapine (74%). There was a significant difference in the rehospitalization rate between the groups of first-episode schizoprenia patients receiving different antipsychotic medications. The patients treated with classic antipsychotic medications had the highest rehospitalization rate (37%), followed by the patients treated with atypical antipsychotic medications (28%), whereas the patients treated with clozapine had the lowest rehospitalization rate (15%). Clozapine-treated patients were the least often rehospitalized in comparison with patients treated other classic or new atypical antipsychotic medications (p=0.035). There was a significant difference between clozapine- and fluphenazine-treated patients (p=0.045). With respect to possible risk factors influencing the rehospitalization rate, there was a significant difference between the rehospitalized and non-rehospitalized patients in the severity of clinical presentation assessed with BPRS scale at the beginning of the treatment (p=0.004) and in the presence of psychiatric comorbidity (p=0.046). Conclusions: In patients treated with the atypical antipsychotic medication clozapine, the one-year rehospitalization rate after the first episode of schizophrenia was the lowest. This finding implies that clozapine could play an important role in the early treatment of the first-episode schizophrenia patients who do not achieve remission of psychotic symptoms after one month of treatment with new atypical or classic antipsychotic medications. Among other rehospitalization risk factors, the severity of clinical presentation and psychiatric comorbidity were found to increase the rehospitalization rate. Psychiatric comorbidity that showed the greatest influence on the rehospitalization rate was alcohol and opiate abuse. |
