| Abstract | Uvod: SZO klasifikacija limfoma temelji se na ukupnosti morfoloških, imunofenotipskih, genetičkih i kliničkih karakteristika različitih podtipova. Takvo shvaćanje teoretski omogućuje da se i citomorfologija, a ne samo patologija, u pojedinim slučajevima koristi kao osnovna morfološka metoda u postupniku dijagnostike pacijenata sa limfomom. ----- Cilj: Ustanoviti mogućnosti citomorfologije, dopunjene imunocitokemijom u postavljanju dijagnoze zloćudnih tumora limfocitne loze, odreñivanjem osjetljivosti citološke i imunocitokemijske analize punktata limfnog čvora zahvaćenog limfomom u postavljanju dijagnoze limfoma, pouzdanosti u razlikovanju B i T- staničnih limfoma i Hodgkinovog limfoma, te pouzdanosti i reproducibilnosti u svrstavanju limfoma u podtipove. ----- Bolesnici i metode: U istraživanje je bilo uključeno 250 bolesnika kojima je patohistološki dijagnosticiran limfom, novootkrivenih kao i onih već ranije liječenih zbog limfoma; biopsiji suspektnog limfnog čvora prethodila je citološka punkcija istog čvora. Uzorci dobiveni aspiracijom uključeni su u istraživanje bez obzira na adekvatnost uzorka. Uzorci su bojani May - Grőnwald Giemsa bojenjem, potom su primijenjene imunocitokemijske analize. Uzorci, dijagnosticirani kao limfom, klasificirani su prema SZO klasifikaciji. Šifrirane uzorke su reanalizirali dva citomorfologa (nazvani A i B) neovisno jedan o drugome; njihove dijagnoze usporeñene su s patohistološkim. Dobiveni rezultati statistički su obrañeni deskriptivnim statističkim metodama, odreñivanjem osjetljivosti i specifičnosti, ROC analizom i χ2 ili Fisherovim egzaktnim testom. ----- Rezultati: Citolog A i citolog B našli su 11 neadekvatnih uzoraka, na citomorfološkim uzorcima šest bolesnika patohistološki dijagnosticiranih kao cHL, pet kao DLBCL i jednog kao CLL/SLL. U 197 od 239 (82.4%) slučajeva citolozi su dijagnosticirali istovjetan limfomski tip i podtip, podudaran s patohistološkom dijagnozom. Citolog A dijagnosticirao je B-stanične limfome uz osjetljivost od 99.2% i specifičnost 99.0%; T-stanične limfome uz osjetljivost od 95.8% i specifičnost 98.4%; Hodgkinove limfome s osjetljivošću 95.0% i specifičnošću 98.8%. Citolog B dijagnosticirao je B-stanične limfome uz osjetljivost od 100% i specifičnost 99.0%; T-stanične limfome uz osjetljivost od 100% i specifičnost 98.9%; Hodgkinove limfome s osjetljivošću 95.0% i specifičnošću 100%. Statistički značajna razlika (p≤0.05) pronañena je pri usporedbi dijagnoza citologa A i B s patohistološkim dijagnozama pojedinih podtipova B i T-staničnog limfoma (NMZL, FL i ALCL), ali ne pri usporedbi dijagnoza oba citologa. ROC analiza (interval pouzdanosti 95%) je pokazala da su citomorfološka i imunocitokemijska metoda pouzdane metode u dijagnostici limfoma. ----- Zaključci: Citomorfološka analiza, dopunjena imunocitokemijskim metodama, može s visokom pouzdanošću postaviti dijagnozu limfoma, odrediti jesu li B-, T-staničnog tipa ili tipa Hodgkinovog limfoma, te dijagnosticirati podtipove limfoma koji imaju karakterističnu citomorfološku sliku, kao CLL/SLL, BL, limfoblastični T-stanični limfom, PTCL i MF pri progresiji u limfni čvor. Metoda je reproducibilna što proizlazi iz jasno postavljenih kriterija citomorfološke i imunocitokemijske dijagnostike. |
| Abstract (english) | Introduction: According to the World Health Organization classification of lymphoid neoplasms, it is important to recognize cell morphology and reveal its phenotype, then combine it with different genotypic information and clinical data to provide appropriate therapy. In theory, this enables cytomorphology, not just pathology, to serve as a primary morphologic method in evaluation of lymphoma patients. ----- Aim: To assess the efficacy and reproducibility of FNA and immunocytochemistry based lymphoma diagnostics, estimate usefulness in diagnosing T-, B-cell or Hodgkin´s lymphoma, and classify it upon the WHO classification. ----- Patients and methods: Specimens of 250 biopsy proven lymphoma patients, newly recognized or with relapsing disease, in whom FNA preceded other procedures were included in the study, regardless of it´s adequacy. Smears were stained with May - Grőnwald Giemsa, and immunocytochemical analyses were performed; those diagnosed as lymphoma were classified according to WHO classification. Two blindly performed consecutive cytomorphological analyses, indicated as cytomorphologist A and B, were compared with histopathology. Data obtained were submitted to ROC analysis, χ2 or Fischer exact test along with descriptive statistical methods. ----- Results: Eleven samples were found inadequate by each cytomorphologist, in six patients histopathologically diagnosed as cHL, in five as DLBCL and in one as CLL/SLL. Compared with histopathologic diagnoses exact agreement in lymphoma subtype was reached in 197/239 (82.4%) patients. Cytomorphologist A diagnosed B-cell lymphomas with 99.2% sensitivity and 99.0% specificity; T-cell lymphomas with 95.8% sensitivity and 98.4% specificity; 80 Hodgkin´s lymphoma with 95.0% sensitivity and 98.8% specificity. Cytomorphologist B diagnosed B-cell lymphomas with 100% sensitivity and 99.0% specificity; T-cell lymphomas with 100% sensitivity and 98.9% specificity; Hodgkin´s lymphoma with 95.0% sensitivity and 100% specificity. Statistically significant difference (p≤0.05) was found comparing histopathologic and cytomorphologic diagnoses in some subtypes of B and T-cell lymphomas (NMZL, FL, ALCL), but not comparing diagnoses between two cytomorphologists. ROC analysis (confidence interval 95%) proved high reliability of the method. ----- Conclusion: FNA, corroborated with immunocytochemistry, is an accurate method in the diagnosing T-, B-cell and Hodgkin`s lymphoma, as well as in lymphoma subtypes with characteristic cytomorphologic picture, such as CLL/SLL, BL, precursor T-cell lymphoma, PTCL and MF progressing to lymph node. High rate of consensus diagnoses between two cytomorphologists indicates reproducibility of the method. |
