U ovom istraživanju analizirana je izraženost i prognostička vrijednost sindekana-1 i sindekana-2 u karcinomu prostate, a hipoteza istraživanja je bila da je povećana izraženost sindekana-1 i 2 u karcinomu prostate povezana sa lošijom prognozom bolesti. Na temelju postavljene hipoteze određeni su sljedeći ciljevi istraživanja: 1. Imunohistokemijski odrediti izraženost sindekana-1 i sndekana-2 u adenikarcinomu prostate. 2. Usporediti imunohistokemijsku izraženost sindekana-1 i sindekana-2 u adenokarcinomu prostate s priznatim prognostičkim čimbenicima (preoperativni PSA, Gleason zbroj, TNM i vrijeme biokemijskog povrata bolesti). 3. Odrediti da li postoji povezanost između izraženosti sindekana-1 i sindekana-2 u adenokarcinomu prostate. 4. Odrediti koji od dva ispitivana biljega ima veću prognostičku vrijednost u adenokarcinomu prostate. U istraživanje je uključeno 86 bolesnika kojima je napravljena radikalna prostatektomija radi klinički lokaliziranog karcinoma prostate. Materijal je obrađen standardnom histološkom metodom, a dodatni rezovi tkiva koji su uz karcinom prostate sadržavali i tkivo prostate bez tumora analizirani su imunohistokemijski monoklonalnim protutijelima na sindecan-1 i sindecan-2. Sindekan-1 je bio prekomjerno izražen u karcinomu i u benignom tkivu prostate dok je sindekan-2 bio izražen samo u karcinomu prostate. Bolesnici kod kojih je nađena prekomjerna izraženost sindekana-1 i 2 u karcinomu imali su značajno veći preoperativni PSA, veći postoperativni Gleason zbroj i kraće vrijeme preživljenja bez povrata bolesti (Mann-Whitney U test, p<0.05) te viši stadij bolesti (χ2 test, p<0.05). Spearmanovim faktorom korelacije nađena je pozitivna povezanost između stupnja izraženosti sindekana-1 i stupnja izraženosti sindekana-2 u karcinomu prostate (koeficijent korelacije 0.823, p<0.01). Kaplan-Meier analiza pokazala je da su bolesnici s prekomjernom izraženošću sindekana-1 (p<0.001) i sindekana-2 (p<0.001) živjeli su kraće bez povrata bolesti u usporedbi s bolesnicima kod kojih nije zabilježena prekomjeran izraženost istraživanih biljega. U Coxovoj regresijskoj analizi kao statistički značajni faktori za dužinu preživljenja bez povrata bolesti pokazali su se preoperativni PSA (p=0.013), stadij bolesti (TNM) (p<0.001) i prekomjerna izraženost sindekana-1 (p=0.038). Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da bi sindekan-1 koji je izražen i u benignom tkivu prostate mogao imati ulogu u progresiji karcinoma dok bi sindekan-2 koji se pojavljuje samo u karcinomu mogao imati ulogu u nastanku karcinoma prostate. Sindekan-1 i sindekan-2 su značajno povezani s priznatim prognostičkim čimbenicima što ukazuje na njihovu pronostičku vrijednost koja je u slučaju sindekana-1 potvrđena univarijantnom i multivarijantnom analizom, a u slučaju sindekana-2 univarijantnom analizom. S obzirom na njihovu moguću ulogu u nastanku i razvoju karcinoma prostate oba ispitivana biljega su kandidati za razvoj i primjenu specifične molekularne terapije koja bi mogla olakšati i unaprijediti liječenje karcinoma prostate. Korištenjem sindekana-1 i sindekana-2 u prognostičke svrhe također bi se moglo na relativno jednostavan i jeftin način izdvojiti bolesnike kojima bi se nakon kirurške trebala uvesti i dodatna terapija koja bi spriječila povrat bolesti odnosno produžila i poboljšala kvalitetu života.