| Abstract | Kronični pankreatitis je bolest koja uzrokuje ireverzibilne upalne i fibrozne promjene parenhima gušterače te progresija bolesti dovodi do egzokrine i endokrine disfunkcije. Postoje brojni rizični čimbenici povezani s razvojem bolesti kao što su alkohol, pušenje, genetske mutacije i anatomske abnormalnosti gušterače, no kod dijela pacijenata etiologija ostaje nepoznata. Najčešće obolijevaju muškarci srednje životne dobi koji prekomjerno konzumiraju alkohol. Bol u području epigastrija je vodeći simptom, a progresija bolesti uzrokuje malapsorpciju, maldigestiju praćenu steatorejom te razvoj pankreatogenog dijabetesa. Zbog nespecifične kliničke slike i spore progresije bolesti postavljanje dijagnoze kroničnog pankreatitisa je složeno te se temelji na testovima procjene funkcije gušterače i slikovnim metodama kao što su transabdominalni UZV, CT, MR, EUS i ERCP. Zlatni standard u dijagnostici je EUS koji se može izvoditi u kombinaciji s testom egzokrine funkcije gušterače te se na taj način identificiraju rani oblici bolesti. Liječenje kroničnog pankreatitisa temelji se na liječenju komplikacija. Konzervativne metode su prva linija liječenja te su usmjerene na ublažavanje boli i liječenje egzokrine i endokrine insuficijencije. Određen broj pacijenata zahtijeva dodatno endoskopsko liječenje kako bi se ublažila bol i lokalne komplikacije. Ukoliko endoskopsko liječenje ne da odgovarajuće rezultate tada je metoda izbora kirurško liječenje. Cilj kirurškog liječenja je ublažavanje rekurentne boli, smanjenje morbiditeta, sprječavanje razvoja komplikacija te očuvanje egzokrine i endokrine funkcije gušterače. Kirurške tehnike je potrebno prilagoditi lokalizaciji bolesti te morfološkim karakteristikama gušterače. Metode izbora kod dilatacije glavnog pankreatičnog voda uključuju drenažu lateralnom pankreatikojejunostomijom po Puestowu ili kombinaciju djelomične resekcije i drenaže, tj. lateralnu pankreatikojejunostomiju s lokaliziranom resekcijom glave gušterače po Freyu. Ukoliko se patološke promjene nalaze u području glave, tada se predlaže cefalična pankreatikoduodenektomija po Whippleu, a ukoliko se nalaze u repu ili tijelu, distalna pankreatektomija. Kod difuzne zahvaćenosti parenhima potrebno je učiniti totalnu pankreatektomiju s autotransplantacijom stanica otočića gušterače. |
| Abstract (english) | Chronic pancreatitis causes irreversible inflammatory and fibrotic changes in the pancreatic parenchyma, and the progression of the disease leads to exocrine and endocrine dysfunction. Numerous risk factors are associated with the development of the disease, such as alcohol consumption, smoking, genetic mutations, and anatomical abnormalities of the pancreas. Still, in some patients, the etiology remains unknown. Middle-aged men who consume alcohol excessively are the most affected. The leading symptom is pain in the epigastrium. Progression of the disease causes malabsorption, maldigestion accompanied by steatorrhea, and the development of pancreatogenic diabetes. Due to the non-specific clinical presentation and slow disease progression, the diagnosis of chronic pancreatitis is complex. It is based on pancreatic function assessment tests and imaging methods such as transabdominal ultrasound, CT, MRI, EUS, and ERCP. The gold standard in diagnostics is EUS, which can be performed in combination with an exocrine function test, thus identifying early stages of the disease. The treatment of chronic pancreatitis is based on the treatment of complications. Conservative methods are the first line of treatment aimed at alleviating pain and treating exocrine and endocrine insufficiency. However, some patients require additional endoscopic treatment to relieve pain and local complications. If endoscopic treatment does not give adequate results, surgical treatment is the method of choice. The goal of surgical treatment is to alleviate recurrent pain, reduce morbidity, prevent the development of complications, and preserve the exocrine and endocrine functions of the pancreas. Surgical techniques must be adjusted considering the disease's localization and the pancreas's morphological characteristics. The methods of choice for dilated pancreatic duct include drainage with lateral pancreaticojejunostomy or a combination of partial resection and drainage, i.e., lateral pancreaticojejunostomy with localized pancreatic head resection. If pathological changes are located in the head area, then cephalic pancreaticoduodenectomy is suggested, and if they are located in the tail or body, distal pancreatectomy is recommended. In the case of diffuse parenchyma involvement, a total pancreatectomy with autotransplantation of pancreatic islet cells is performed. |
