| Abstract | Epileptički status ozbiljno je neurološko stanje koje zahtijeva hitnu dijagnostiku i liječenje kako bi se izbjegla dugoročna oštećenja centralnog živčanog sustava. Rana dijagnostika, stabilizacija pacijenta i pravovremena terapija ključni su čimbenici u poboljšanju ishoda za pacijente s epileptičkim statusom. Definicija epileptičkog statusa evoluirala je s novim saznanjima o patofiziologiji i tipovima napadaja, te sada uključuje vremenske odrednice t1 i t2 koje pomažu u određivanju pravovremenog liječenja. Klinička dijagnostika epileptičkog statusa uključuje klasifikaciju prema semiologiji, etiologiji, EEG korelatu i dobi pacijenta. Epileptički status se najčešće javlja kod osoba bez prethodne povijesti epilepsije, s većom stopom kod djece, osoba s mentalnim oštećenjima i strukturnim oštećenjima mozga, te je utjecaj dobi, spola, socioekonomskog statusa i okolišnih čimbenika također važan. Dijagnoza epileptičkog statusa uključuje procjenu kliničke slike i stanja svijesti pacijenta te dijagnostičke postupke kao što su EEG snimanje, laboratorijske pretrage krvi i likvora te neuroslikovne pretrage. EEG monitoring iznimno je važan za praćenje statusa i prepoznavanje njegove evolucije, no može biti izazovan u dijagnostici nekonvulzivnog epileptičkog statusa koji se često oslanja isključivo na EEG nalaz. Hitno zbrinjavanje epileptičkog statusa zahtijeva stabilizaciju pacijenta općim mjerama kao što su osiguranje dišnog puta, provjera vitalnih znakova, postavljanje intravenskih puteva, kardioprotekcija i korekcija elektrolitnog disbalansa. Specifične mjere liječenja uključuju primjenu brzodjelujućih benzodiazepina kao prve linije terapije, a u slučaju neuspjeha pristupa se drugoj liniji liječenja s intravenskim antiepilepticima ili u konačnici i anesteticima. Hitna elektroencefalografija indicirana je za pacijente s nejasnim poremećajima svijesti i ključna je za dijagnozu nekonvulzivnog epileptičkog statusa koji često može proći nezapaženo i završiti fatalno. Prognoza epileptičkog statusa ovisi o brojnim faktorima uključujući dob pacijenta, uzrok statusa, trajanje napadaja i stupanj svijesti, a ishod uvelike ovisi o pravovremenoj dijagnostici i liječenju. Epileptički status može biti ozbiljno stanje s visokom stopom smrtnosti i mogućnošću dugotrajnih oštećenja živčanog sustava. Stoga je brza dijagnostika, stabilizacija pacijenta i primjena adekvatne terapije od vitalnog značaja za smanjenje rizika od komplikacija. |
| Abstract (english) | Epileptic status is a serious neurological condition that requires urgent diagnosis and treatment to avoid long-term damage to the central nervous system. Early diagnosis, patient stabilization, and timely therapy are key factors in improving outcomes for patients with epileptic status. The definition of epileptic status has evolved with new knowledge about pathophysiology and seizure types, and now includes time-based criteria (t1 and t2) that help determine timely treatment. Clinical diagnosis of epileptic status involves classification based on semiology, etiology, EEG correlates and patient age. Epileptic status most commonly occurs in individuals without a prior history of epilepsy with higher rates in children, individuals with mental impairments and structural brain abnormalities, and the impact of age, gender, socioeconomic status and environmental factors is also important. Diagnosis of epileptic status involves assessment of the clinical picture and level of consciousness of the patient, as well as diagnostic procedures such as EEG monitoring, blood and cerebrospinal fluid laboratory tests and neuroimaging studies. EEG monitoring is crucial for controlling the status and recognizing its evolution, but it can be challenging in the diagnosis of non-convulsive epileptic status which often relies solely on EEG findings. Urgent management of epileptic status requires patient stabilization with general measures such as securing the airway, checking vital signs, establishing intravenous access, cardioprotection and correction of electrolyte imbalances. Specific treatment measures include the administration of rapidly acting benzodiazepines as first-line therapy, and in case of failure, second-line treatment with intravenous antiepileptic drugs or ultimately, anesthetics. Emergency electroencephalography is indicated for patients with cryptic loss of consciousness and is crucial for diagnosing non-convulsive epileptic status, which can often go unnoticed and result in fatal outcomes. The prognosis of epileptic status depends on numerous factors including patient age, cause of the status, duration of seizures and level of consciousness, and the outcome greatly depends on timely diagnosis and treatment. Epileptic status can be a serious condition with a high mortality rate and the potential for long-term damage to the nervous system. Therefore, rapid diagnosis, patient stabilization, and appropriate therapy are of vital importance in reducing the risk of complications. |
