Demencija je sindrom koji predstavlja skup simptoma koji nastaju kao posljedica progresivnih promjena u mozgu, a uzrokuju funkcionalna i kognitivna oštećenja. Glavno obiljeţje je gubitak kognitivnih funkcija, a najdominantniji simptom demencije je zaboravljivost. Oĉituje se slabljenjem kratkoroĉnog pamćenja, jeziĉnim poteškoćama, brzim promjenama raspoloţenja, a kasnije i gubitkom motoriĉkih funkcija. Demencija se ne moţe izlijeĉiti. Progresivne je naravi i u osobe uzrokuje razliĉite ireverzibilne promjene kako bolest napreduje. Simptomi demencije se izmjenjuju prolaskom kroz razliĉite stadije demencije. Napredovanje bolesti, napreduje i prisutnost simptoma koji postaju ozbiljniji, a pacijent zahtjeva sve više pomoći i intervencija iz podruĉja zdravstvene njege ili medicinske skrbi. U poĉetku bolesti i blaţim stadijima moţe biti dovoljna samo psihiĉka ili fiziĉka pomoć obitelji. Dok se u uznapredovalim stadijima bolesti najviše primjenjuje palijativna skrb, koja ima cilj odrţati kvalitetu ţivota pacijenta do trenutka smrti. U njezi pacijenata sudjeluje cijeli multidisciplinarni tim, a najbitniju ulogu imaju obitelj i formalni njegovatelji, koji provode uz pacijenta najveći dio vremena, već od same dijagnosticirane bolesti pa do terminalne faze i smrti bolesnika. Preuzimanje skrbi od obitelji na formalnog njegovatelja i institucionalizacija bolesnik, imaju veliku ulogu kada je obitelj doţivjela sindrom sagorijevanja i frustraciju zbog uznapredovale bolesti.